Für immer punk

V-Punk je osnovan 1996. na sjeveru Njemačke, točnije u Kielu, iza sebe imaju već zavidan broj albuma, a pošto se tek probijaju na naše tržište, odlučili su napraviti jednu promotivnu kompilaciju jednostavno nazvanu “10 Songs“, koja je dobar presjek njihove karijere.

Dečki su iz tipične stare škole punkera, sve se svodi na jednostavnu, nabrijanu troakordnu svirku bez imalo filozofiranja. Gazda u bendu je rođeni Splićanin, Željko Topić, koji piše, sklada i pjeva, a ujedno je i jedini originalni član benda pošto se bend transformirao 2000. uslijed standardnih problema s alkoholom i drogama.

Baš ta 2000. bila je ključna za bend jer je i uz sve turbulencije izazvane ovisnostima Željko odlučio da bend više neće pjevati na engleskom, nego se ‘baciti’ na njemačke tekstove. To im je donijelo preporod i nove uspjehe pa su zaključili da moraju dodatno proširiti bazu fanova zbog čega su izdali i ovaj album “10 Songs”, da bi napravili bolju podlogu za novi studijski album “Total Kaputt”, koji je također nedavno izašao.

Uzori i utjecaji!? Ne znam što da vam o tome pričam jer su dečki vrlo nabrijani i žestoki, pravi punkeri, a ne ona lica s naslovnica koji se danas furaju da su punkeri. Istina je da im je zvuk ponegdje vrlo ispoliran i popičan, ali masni i jednostavni riffovi pokazuju da bend ima vrlo široku podlogu uzora, počevši od The Ramonesa pa do ‘novovalnih emtivijevskih’ balavaca kojima su samo uzeli pop melodije.

Uvodna “Kill For Fun” neodoljivo podsjeća na punk veselice u škotsko-irskom stilu kakvima nas zabavljaju Flogging Molly, Dropkick Murphys ili The Real McKenzies, “I’m So Bad” je klasična i ne odveć zanimljiva, dok je “Bang-Bang” vrlo razuzdanog bubnja i jednostavnog refrena.

Njihov posljednji, ovogodišnji album “Total Kaputt” je predstavljen s čak četiri pjesme (“Total Kaputt“, “Bang-Bang”, “Unterground” i “No Place To Run“) od kojih je naslovna najbolja, dok su ostale nešto lošije, ali još uvijek služe svrsi.

Na “It’s Not My Day” čujemo kako su zvučali na samom početku karijere, “Grown Up” je garažna žestica kojom se ne bi postidjeli niti veliki punk bendovi, dok nas posljednja “Let’s Have Another Drink Together” poziva na još jedno piće, pa još jedno, pa još jedno, pa još putno… I tako skroz dok ponovno ne prevrtite ovih dvadesetak minuta, pa opet dobijete još malo volje za još jednu pivu ili dvije.

Album nije posložen kronološki, što je u neku ruku i dobro jer se eventualne lošije pjesme lakše sakriju, ali pošto je ovo svojevrsni ‘best of’, moram priznati da su dosad složili vrlo dobru pjesmaricu predvođenu žestokom svirkom i zabavnim tekstovima. Neki im zamjeraju nedostatak originalnosti, ali budimo iskreni, koliko danas ima takvih bendova, posebno u punku, gdje se tako i onako kombinira svega par akorda (riffova).

Tek nešto preko 22 minute albuma pokazuje jednostavnost punka, kako pjesme trebaju zvučiti da se lakše prođe kroz njih bez imalo zamora. Ovih deset pjesama su vrlo skladne pa mi se čini da bi se V-Punk mogao uvelike udomaćiti kod nas, pošto naši nekadašnji glavni punkeri odlaze u mainstream rockere u kojima je (socijalno-politički) tekst u prvom planu, a glazbeni dio vodica kojom ne mogu zadovoljiti žeđ malo ozbiljnijeg slušatelja glazbe.

Sretno V-Punk! I nemojte pjevati na njemačkom, jer ćete tako mnogo lakše doći do naših prostora, jer je ipak engleski ‘međunarodni’ jezik, dok se njemački sve više zapostavlja…