Ime je znak

Oni koji su se nadali da će od projekta SuperHeavy ispasti nekakav odmjereni, egzotični i artistički rezultat, najbolje da odmah odbace te iluzije ili neka mu ne prilaze, jer u slučaju SuperHeavy nomen est omen.

Od prve odsvirane note na istoimenom albumu SuperHeavy nemaju nikakvu namjeru skrivati da su superteška supergrupa u svakom pogledu.

Čine ju Mick Jagger, Dave ‘ex-Eurythmics’ Stewart, Joss Stone, Damien ‘son-of-Bob’ Marley i najpopularniji skladatelj glazbe u indijskom Bollywoodu A.R. Rahman, a krasi je moderna big-budget produkcija, s puno fensi trikova i isto takav veliki, masivni zvuk. Za likovno oblikovanja albuma također je angažiran jedan ‘superteškaš’, Shepard ‘autor-Obamina-Hope-postera’ Fairey, koji je uz svog misterioznog kompanjona Banksya najrazvikaniji likovni umjetnik zadnjih nekoliko godina.Već uvodna, naslovna stvar stavlja sve karte na stol. Pjesma je natrpana do vrha: preko agresivnog elektroničkog beata temeljenog na istočnjačkom (indijskom) ritmu, Marley repa u svom dancehall stilu, a Joss Stone vrišti. U trenutku kad se pojavi sa svojim glasom, Jagger preuzima kormilo i po tko zna koji put pokazuje da se u bilo kojem stilu može snaći kao riba u vodi. Ostatak albuma nije ništa drugačiji, miješaju se reggae, dancehall, bollywoodska muzika, rock i soul, i to vrlo često unutar jedne pjesme.

“Miracle Worker” i “Beautiful People” su u stilu klasičnog reggaea, “Unbelivable” je čista bollywoodska stvar u kojoj se Jagger opet odlično snalazi, baš kao i u “Energy” u kojoj pokazuje da može pratiti Marleyev brzi rap. Za stare rockere tu je pomalo blueserska, ćudljivo raspoložena “One Day One Night” , “Never Gonna Change” balada bazirana na akustičnoj gitari i klaviru koja se mogla naći na bilo kojem albumu Stonesa od “Beggars Banquet” naovamo, te “I Can’t Take It No More” koja zvuči kao izgubljena stvar Stonesa iz doba “Undercover” albuma. S obzirom da je potonja jedina stvar koju potpisuje samo Jagger, možda i jest riječ o nekoj staroj neiskorištenoj stvari.

Na papiru ovaj koktel različitih glazbenih svjetova možda zvuči egzotično, no krajnji rezultat nije daleko od radiofoničnog pop-rocka srednje struje. Uostalom, reggae je odavno ušao u zapadnjački pop-rock mainstream, dok je Bollywood indijska verzija pop kulture za mase, a proboj na zapad definitivno je potvrdio prije nekoliko godina filmom “Milijunaš s ulice”. Tekstovi pjesama također se drže sigurne sredine, odnosno šalju generičke optimističke poruke o univerzalnoj ljubavi, te globalnom zajedništvu i razumijevanju.

Premda većina pjesama sadrži obilne doze Marleya, Stone i indijskih začina, “SuperHeavy” bi slobodno mogao proći kao novi Jaggerov solo projekt, što ne čudi s obzirom na to da on i Stewart vode glavnu riječ na njemu, a sa Stewartom Jagger još od osamdesetih surađuje na svojim solo albumima.

Svaka pjesma na “SuperHeavy” dizajnirana je tako da joj je osigurano puno vrtnje na radio-valovima. Refreni s lakoćom ulaze u uho, ima tu i klupskih ritmova, a dinamične promjene događaju se stalno, kako unutar pjesme tako i unutar albuma. Sve u svemu, “SuperHeavy” vam može poslužiti kao omiljeni ovogodišnji ‘slatki grijeh’ za neobvezno slušanje u autu, šetnji i slično. Samo nemojte očekivati ništa više od toga.