25 godina kroz samo 13 pjesama

Kada svjetski poznati glazbenik s uspješnom dvadesetpetogodišnjom karijerom objavljuje ‘best of’ kompilaciju očekujete standardno izdanje opremljeno s minimalno dva CD-a, možda upotpunjeno s nekoliko koncertnih izvedbi (eventualno izdanih u dodatnom DVD formatu).

Za ozbiljnije kolekcionare s vremenom će sigurno izaći box set, vinil ili rariteti, oštroumno iznosite svoje prognoze. A zatim slijedi razočaranje: regularni ‘Sting for Dummies’!

Budimo realni, kako drugačije nazvati kompilaciju s tek trinaest pjesama, točnije deset studijskih verzija plus tri live izvedbe, koja treba predstavljati najbolja ostvarenja iz Stingove solo karijere od 1985. godine? Trikom diskografske industrije? Zar upravo uvrštene pjesme čine reprezentativni izbor Stingovog glazbenog umijeća kada nisu zastupljeni albumi “Songs from the Labyrinth” (2006.), “If on a Winter’s Night…” (2009.) ili “Symphonicities” (2010.)?

Oskudno opremljena knjižica izdanja nijednom informacijom ne razjašnjava zašto su na kompilaciji “The Best of 25 Years” uvrštene live izvedbe dviju skladbi starih tridesetak godina, “Message In A Bottle” (s albuma “Reggatta de Blanc” iz 1979. godine) i “Demolition Man” (s albuma “Ghost In The Machine” iz 1981. godine), inače izvorno iz ere kada Sting svira i pjeva u grupi The Police. Ako si kao autor tekstova već uzima tu slobodu da ih samostalno izvodi, i dalje ostaje nepoznato zašto svoje mjesto na izdanju nisu primjerice pronašle skladbe “Brand New Day” ili “It’s Probably Me”.

Tehnički gledano, ni “Desert Rose” ni “Whenever I Say Your Name” nisu u potpunosti Stingova ‘samostalna’ izdanja, budući da na prvoj skladbi gostuje Cheb Mami, a na drugoj surađuje s Mary J.Blige.

Otužno je da se uistinu raznovrsna, bogata i dugogodišnja karijera ovog nadarenog tekstopisca, skladatelja i izvođača svodi na ‘skraćenu’ regularnu mućku z’brda z’dola, što je neprihvatljivo i na tragu podcjenjivanja glazbenih sladokusaca.