Gdje li su nestali heroji ?

    873

    Turisas

    Turisas2013

    Datum izdanja: 26.08.2013.

    Izdavač: Century Media

    Žanr: Metal, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. For Your Own Good
    2. Ten More Miles
    3. Piece by Piece
    4. Into The Free
    5. Run Bhang-Eater, Run!
    6. Greek Fire
    7. The Days Passed
    8. No Good Story Ever Starts With Drinking Tea
    9. We Ride Together

    Iskreno, već nakon prvih ritmova novog albuma Turisasa bio sam gotovo šokiran i provjeravao par puta da li uistinu slušam ovaj bend.

    Mekano, neinventivno, nezanimljivo, neprepoznatljivo, kao da se ne radi o istom bendu koji je snimio par doista dobrih albuma. Nedvojbeno, sa svakim novim albumom Turisas pokazuje da je “Battle Metal” bio nešto što se neće ponoviti i sve više izgleda kao da je to bio plod čiste slučajnosti. No s ovim je prešao sve dobrodošle istraživačke granice.

    Ovo ovdje često zvuči kao loša imitacija nekih starijih dijelova Turisasa, Sonata Arctice, Sabatona i Virtuocitya s ozbiljnim natruhama popa i ‘mainstream’ rocka, tek nekim naznakama borbenog duha i glazbene kompletnosti i konkretnosti, no sve je to skoro pa jedno oveće ništa. Ovo nije Turisas na kakvog smo navikli, ali u tome je najmanji problem. Dapače, to uopće i nije problem. Progresija, evolucija, potpuno sazrijevanje, što god da bilo i kako god da se tumačilo, sve je to dobro došlo, čak i poželjno u opusu svakog glazbenika, no u ovom se slučaju puno toga probalo, a u malo toga uspjelo. Metalne su tendencije gurnute u stranu, pokušava se s nekakvim progresivnim idejama, utjecajima rocka i popa, u odnosu na ranije albume dominaciju od folka preuzeo je nekonkretni power metal, a u suštini kao da se pokušava povezati dvije bendovske osobnosti – epsko-jurišnu i zabavljačku.

    I tu se poprilično puno toga omaklo. Album niti je borbeni, a niti epski kako treba, niti pak je zabavljački kakvu ima tendenciju i u pravom smislu je disidentski u odnosu na ostala Turisasova izdanja. Sve to skupa više odaje dojam kao da je nešto nasloženo na jednu gomilu, nego kao pomno planirano, idejno bogato i duboko osmišljeno umjetničko djelo, pa stoga ni ne čudi što album ima tako ‘maštoviti’ naziv. Vokalni dio albuma najbolje je što se može čuti, Nygard je u solističkim izvedbama uglavnom okrenut clean izvedbama, no niti growlovi nisu zapostavljeni i oni daju pjesmama na agresivnosti, a nasušno potrebnu epičnost jednim manjim dijelom udahnjuju prateća solo i zborska pjevanja, nadahnuti basevi, te trube i fanfare.

    Muziku podržava

    Također, među pozitivne strane treba ubrojiti i klavijature, koje ‘šaraju’ od tipično atmosferski umirujuće položenih, preko progresivnih, sve do neoklasičarskih varijanti, a ima i štogod napetijih interludija s emotivnim akustikama. S druge strane, gitarski riffovi su prehihotavi, naporno jednolični, solodionice također neambiciozne, mekano rockerske, često ‘pojedene’ od strane riffova, a bubnjevi uglavnom impotentni, s jednostavnim pop punk tempom ili duplim bas pedaliranjem i tek pokojim poluozbiljnim prijelazom.

    “For Your Own Good” je jedna od hrabrijih pjesama s dramaturškim pianom, kombinacijom čistih i grubih vokala uz nešto back-upova, osvježavajućim neoklasičarskim klavijaturama i ambicioznijim melodijama, a “Ten More Miles” melodična i himnična pjesmica s jurišnim bubnjevima, puno zborskog pjevanja, nešto orkestralija, truba, akustika i dosta jeftinih i očekivanih ritmova. Nešto kao kopija Sonata Arctice je pjesma “Piece by Piece” s najozbiljnijom epskom atmosferom, proširenijim agresivnim vokalima uz stalnu pratnju zbora, te atmosferičnim interludijem u kojeg je umiješana orkestralija, naturalna onomatopeja i elektronika.

    Into The Free” je brži power-folk metal dijelu kojeg kvare traljavi vokali i dosadno šupljikavo bubnjanje, a uzdižu epske trube, zbor i diejlovi agresivnim vokaliam praćeni konkretnijim riffoviam i solažama, a “No Good Story Ever Starts With Drinking Tea” slabašni ‘drinky’ folk/punk brzanac. “Run Bhang-Eater, Run!” je najambicioznija stvar s minimalističkim folk uvodom koji vuče korijene iz romske glazbe, nešto polky ritmova, te jazza, kroz igrarije saksofona, bubnja i basa, emotivno pojačana ženskim uzdisajima i orkestralijama, a energetski s ozbiljnijim riffanjem. “We Ride Together” također spada u mali red ambicioznijih pjesama, koja više, onako u filmskom stilu, kombinira brzu glazbu iz westerna i povijesnih filmova plus značajnije udjele orkestralija, slavljeničkih truba, čistih solo i epskih zborskih pjevanja, a uz dosta brzine, odiše svježinom i vedrinom.

    U biti, ta bi vedrina također mogla biti jedna od značajnijih karakteristika ovog albuam, no niti njezini evidentni potencijali nisu u potpunosti materijalizirani. Nedvojbeno je kako je dvotrećinska promjena članova benda u zadnje dvije godine Turisas ‘koštala’ promjene osnovnog i prepoznatljivog, borbenog, energičnog i herojskog sounda. Na stranu to što više nisu borbeni, problem je što nisu niti zabavni. I u skladu s tim, možda bi trebali razmisliti o promjeni make-upa, jer taj njihov trademark veze nema s ovim što sada rade.

    0 Shares
    Muziku podržava