Dvije kazne u jednom danu

Netko me ‘gore’ baš ne voli (pri tom ne mislim na Svevišnjeg , nego na urednika). Tek što sam mučki napisao recenziju za Nellyjev “Suit” i nakon toga proveo tjedan dana mantrajući i moleći se da me ne zapadne drugi njegov album, dobio sam poziv od ‘zlog’ urednika. Ali što se mora nije teško (da mi je znat koji je pametnjaković izmislio tu poslovicu).

Nellyjev “Sweat” se umnogome ne razlikuje od albuma ‘blizanca’, osim što je još lošiji. Nelly i na ovom albumu ‘regrutira’ zvijezde poput Aguilere, Jazze Pha, Missy Elliot, Mobb Depp, Fat Joe, St. Lunatics itd. Također pokušava i pjevati što je još jedan katastrofalan potez jer zvuči poput kastrirane ovce na steroidima.

U ovoj recenziji se moram osvrnut na pjesme jer želim u potpunosti naglasiti svu količinu glazbenog ‘užasa’ i diletantizma na albumu “Sweat“. Pjesma “Heart Of The Champion” je Nellyjev pokušaj imitiranja pjesme “Eye Of The Tiger”, samo njegova verzija zvuči puno ljigavije. “Flap Your Wings“, pjesma koju su producirali Neptunes s ciljem dostizanja uspjeha pjesme “Hot In Herre”, a u čemu bi možda i uspjeli da pjesma nije toliko grozna, tipičan ritam i melodija nisu dovoljni da ‘izdže’ Nellyeve infantilne rime poput: “Now shall I proceed, yes indeed”.

U pjesmi “River Don’t Run” Nelly surađuje sa Steven Marlyjem, sinom starog Boba, s razlogom osiguravanja barem nekog kredibiliteta za tako lošu reaggae pjesmu. Vrhunac je groteskno loša “Tilt Yo Head Back”, u kojoj Nelly i Aguilera doslovno uništavaju pjesmu “Superfly” od Curtis Mayfielda.

Album “Sweat” je ništa više od pokušaja brze zarade koju će Nelly nažalost i omogućiti američki redneki debelih trbuha i novčanika. Ukratko “Sweat” je zbirka besmislenih, traljavih i netalentiranih bljezgarija za koje vrijedi pravilo: desni kažiprst plus gumb ‘track skip’.