Duhovnost i metaforički jezik

    1359

    Woven Hand

    The Laughing Stalk

    Datum izdanja: 01.01.1970.

    Izdavač: Glitterhouse Records

    Žanr: Americana

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Long Horn
    2. The Laughing Stalk
    3. In The Temple
    4. King O King
    5. Closer
    6. Maize
    7. Coup Stick
    8. As Wool
    9. Glistening Black

    Usprkos izmijenjenom sastavu članova, šesto studijsko preobraženje Wovenhanda nije izgubilo prepoznatljivu maglicu čudnovatosti.

    Korijene benda i dalje reprezentiraju karizmatičan David Eugene Edwards (Dee) i bubnjar Ordy Garrison, a novi val kreativnosti, uz producentski nadzor Alexandera Hackea, unijeli su Chuck French i Gregory Garcia Jr. Dosljedni u stvaranju inventivnih glazbenih i jezičnih formi, održali su kontinuitet kvalitete.Tijekom 42 minute albuma “The Laughing Stalk”, i tek devet pjesama, odvija se zanimljiva poslastica za slušne kanale, te zakučast i sugestivan užitak za moždane vijuge. Uslijed hermetičnog spoja melodije, teksta i ekspresivnog vokala naprosto nema prostora za monotoniju. Ako i govorimo o prepoznatljivosti zvuka kod Wovenhanda, vrijedi istaknuti da je ta crta singularnosti uvijek u nastajanju: već egzistira na prethodnom albumu, ali svaki sljedeći donosi drugi element različitosti.Naime, radikalni zaokret na “The Laughing Stalk” izvire iz stilski izražajnije melodijske strukture. Tragovi brušenja prožimaju cjelokupni album; od ritmički odmjerenih kontrasta do tzv. atmosferskih efekata, ili neizostavnih uzvika i počasnih dozivanja. Prevedeno u žanrovske relacije, album sadrži i dosad neuobičajene stadionske melodije nalik na euforični potencijal U2 (“In The Temple“), te već ranije savladane punk erupcije (“As Wool“).

    Raspon između te dvije točke uključuje pravilnu izmjenu bučnih, distorzivnih rock gitara (uvodna “Long Horn“, “Glistening Black“) s gotovo melankoličnim folk synthovima (“Maize“, naslovna “The Laughing Stalk“), te dominantnim bubnjem na tragu suvremene verzije tradicionalnih ceremonijalnih plesova američkih Indijanaca (“King O King“, “Coup Stick“). Svečani ton glazbenog događaja iz pjesme u pjesmu dopunjuju iznimno vizualni stihovi, što naposljetku rezultira usko isprepletenim (dramskim) melodijskim opisima introspektivnih previranja, dakako, kroz veo metaforičnog jezika.

    Problematizirana duhovnost ovdje se ne oslanja na službeni nauk kršćanstva i oblik praktične vjere, kako bismo mogli zaključiti iz tematiziranih biblijskih motiva (npr. iskupljenje, mudrost, blagoslov, ograničenja, bol). Radije, Wovenhand neprekidno teži univerzalnom propitivanju smisla života, suživotu s prirodom, artikuliranju uvjerenja i kompleksne dimenzije slobode, te odgovornosti.

    Muziku podržava