Woven Hand
Star Treatment
Datum izdanja: 09.09.2016.
Izdavač: Sargent House / Glitterhouse Records
Žanr: Rock
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Wovenhand je jedan od onih bendova koji danas ima kultni status, prije svega zahvaljujući Davidu Eugeneu Edwardsu i onome što je postojalo prije Wovenhanda, a to je 16 Horsepower.
Za vrijeme pauze od rada u 16 Horsepower, DEE je oformio Wovenhand i počeo jednu novu priču, a kako će pokazati aktualni album, danas je ovaj bend jako različit od onoga što je bio i po čemu ima status kakav ima.
Faza do “Mosaica”, pa čak i “Ten Stones” i “The Treshingfloor” ukazuju na tu zanimljivu vezu neofolka i religiozne tematike koja zaista djeluje impresivno, ne samo na glazbenoj, nego na kulturnoj razini. Spajanje (neo)folka s tekstovima prepunih religijskih referenci je unikatna priča Davida Eugenea Edwardsa.
Ono što se dogodilo nakon “The Laughing Stalk” je nova priča. Album je producirao Alexander Hacke, no to nije jedino bitno. Wovenhand je postao rokerskiji bend i zapravo se potpuno okrenuo rocku i gitarama koje prije nismo poznavali. Tekstovi su ostali manje-više isti, ali ne toliko profinjeni, nadahnuti i suptilni. Sada su neposredniji i oštriji, s manje metaforike i hermetičnosti.
“Refractory Obdurate” je bio još više ‘divlji’ rock, dok je aktualni “Star Treatment” malo ublažio i rafinirao rockerski zvuk i našao bolji izraz jer je vidljivo da se Edwards već udomaćio i bolje naučio kako napraviti rock album.
“Come Brave” otvara album gotovo himnično i potpuno energično, kao da je rudiment s pretposljednjeg albuma. Svakako je to jako zanimljiva stvar, ali sviklima na stari Wovenhand ovo zvuči strano. No, ostavimo se žala za starim albumima.
Jasna je stvar da je Wovenhand i dalje sjajan bend i da prave glazbu koja oduševljava na mnogim razinama. Tu nije samo eklektični zvuk koji je pronašao mjeru između folka i rocka (“The Hired Hand“, “Crook and Flail“), nego i predivni tekstovi (“Swaying Reed” , “The Quiver“) te Edwardsov vokal na kojega je nepotrebno trošiti riječi.
“All Your Waves” i “Golden Blossom” su možda najbolji trenuci albuma jer povezuju dvije separatne faze benda, dok je bass u “Go Ye Light” taj novi moment stila kojem sada streme.
David Eugene Edwards i dalje stvara kvalitetnu glazbu koja svojom ljepotom i čarima prelazi granice glazbenoga i postaje nešto mnogo više i jače. Iako mnogi žale za starim zvukom i stilom, koji će uvijek ostati ono po čemu Wovenhand jest danas tu gdje jest, “Star Treatment” je i dalje izdanje mnogo bolje od većine stvari koje se mogu danas čuti.
Trebali bismo pozdraviti novi smjer kojim DEE želi ići, još od “The Laughing Stalk“, jer i dalje ima kreativnu snagu i sposobnost pronicanja u realnost koja ga okružuje. Dobra glazba uvijek ostaje dobra bez obzira na ‘faze’ koje bend prolazi.