Dva kontrarna svijeta u jednoj priči

Otkad je prešla na etiketu Glitterhouse Records, karijera Christine Owman dobila je na ubrzanju i divergentnosti.

Do 2013. izdavala je albume za vlastitu etiketu, Revolving Records. Prvi album, “Open Doors”, izdala je 2003., a zadnja dva, “Little Beast” (2013.) i aktualni “When On Fire” (2016.), značila su preokret, ne samo zbog nove etikete, nego zbog zrelosti koju su donijela.Sama radi produkciju svojih albuma, koja nije savršena kao što je ona na većini komercijalnih izdanja. Upravo zbog improvizacije i sklonosti nepravilnostima, njena glazba zvuči sirovije i iskrenije od ostalih, njoj sličnih, glazbenica. Osim glazbe, bavi se i kazalištem i filmom, pa su momenti teatralnosti i istaknute vizualnosti jako prisutni u svemu što radi. Za film Christine kaže da je druga strana glazbe, kakva god ona bila. Stoga su njezini albumi kao filmski pejzaži, s noirovskom atmosferom i vokalom iz trilera i misterija. Glazbeni su utjecaju razni – od post rocka do new wavea, pa čak i klasične glazbe. Christine svira i violončelo i sintesajzer pa upravo se zato osjeti čudan spoj starog i novog, klasičnog i modernog.

“When On Fire” spaja dva kontrarna svijeta u jednu priču, koja je prožeta dihotomijama. Jedna od njih je opreka distorzije i sanjivosti. S obzirom na sirovost, koju smo ranije spomenuli to još više dolazi do izražaja. Zvuk je u jednom te istom trenu i sanjiv i bučan. No, u tome je čar ovoga izdanja. Atmosfera koju album proizvodi prelazi od tamne do svijetle, prije svega zbog svijetlog vokala koji je kontraran mračnom stilu.

Gostovanje Marka Lanegana sasvim će sigurno biti mamac za slušanje. No, već i na ranijem izdanju, “Little Beast”, Christine je s njim snimila dvije pjesme.

Naslovna “When On Fire”, na kojoj gostuje upravo Lanegan, nije samo zbog njegovog vokala najveći hit, nego i zbog najuspjelijeg spajanja kontrarnosti. Ova je stvar atmosferična i sablasna, pomalo lynchovska.

Osim Lanegana, na albumu gostuje i Soko, na “That Low” koju otvara violončelo i suptilno se proteže do kraja. Spoj dvaju, naizgled sličnih, vokala dočarava sliku koju Christine želi prenijeti. To je slika imaginarnih, nesvjesnih i ekstatičnih prostora u koje svi zadiremo, htjeli to ili ne, a kad se ona pretoči ili preslika glazbom, krajnji rezultat zna biti nelagodan. Osjećaj nelagodnog ili stranog povremeno prožima ovaj album, zbog njegova tematskog sklopa, s jedne strane, te zvuka i produkcije, s druge strane.

“Away Away Away” donosi postpunkovski štih, a “Sleepwalker” sanjivu atmosferu kakvu ima većina pjesama, no na ovoj je stvari najeklatantnija. Nešto slabije su “Denial” i “Land Beyond Land” jer zvuče kao momenti praznog hoda.

“When On Fire” zanimljivo je izdanje, kojemu gostovanja Lanegana i Soko mogu povećati uspjeh, ali i bez toga se radi o dobrom albumu. Christine Owman dobro se snalazi u raznim stilovima i bit će zanimljivo pratiti njezin glazbeni put.