Druid kamene šume

To bi otprilike bio prijevod imena finskog benda Kivimetsän Druidi, koji se sastoji od, kako sami vole reći za sebe, pet nordijskih ratnika i jedne dobre vile, odnosno benda koji se posljednjih šest godina trudi isplivati na površinu u moru ostalih mladih folk metalaca.

Tijekom tih godina izdali su pet demo albuma, na kojima se vidjelo kako imaju određenog potencijala da im to pođe za rukom. Naime, već su u tom periodu počeli stvarati bazu fanova i to prilično veliku, s obzirom da se radilo o demobendu.

Baza koja se povećala nakon prošlogodišnje turneje s Korpiklaaniem, kada su trebali nastupiti i u Boogaloo klubu, no kako znamo, zbog problema na granici nisu niti ušli u našu državu te je njihov nastup morao biti otkazan.

Takav razvoj situacije doveo ih je u vrlo povoljnu situaciju sredinom ove godine, kada im Century Media nudi ugovor kojeg i potpisuju, a kao njegova ‘posljedica’ prvi je dugosvirajući album, “Shadowheart“, koji je pred nama.

Prije otprilike dvije godine, negdje sam pročitao da je braći Koskinen, koji su ujedno i osnivači benda, najveći uzor Moonsorrow. Minimalni utjecaji Moonsorrowa se mogu čuti na trenutke, posebno u pjesmama “Jäässä Varttunut” i “Tiarnách – Verivala“, gdje koriste zborsko pjevanje koje zvuči moćno i epično.

Također, u nekim se pjesmama čuju ‘borbene’ trube, koje možemo doživjeti kao utjecaj Turisasa. No Druidi se ipak trude sve to ‘zapakirati’ na malo drugačiji način, kako bi dobili poseban zvuk. Ili, drugim riječima, trude se razviti svoj zvuk koji bi mogao karakterizirati njihovu muziku narednih godina nastave li ovako.

Što se tiče vokalne ‘strane’ albuma, tu prevladavaju muški, agresivni growl, pomiješan sa ženskim opernim vokalom, gdje se ženski, nažalost ipak u maloj prednosti. Zašto nažalost? Zato jer mi nekako zvuče previše operno i previsoko za ovaj žanr metala.

I nakon više slušanja nikako se nisam mogao oteti dojmu da bi takvi vokali više odgovarali u nekakvom gothic bendu, nego u ovako agresivnom, nabrijanom i brzom ‘battle’ fantasy folk metalu.

Izdvojimo li vokale, glavnu riječ na albumu vode bubnjevi i klavijature koje imitiraju druge instrumente kao što su to već spomenute trube, pa nešto nalik violini (pjesma “Burden“).

Gitare su nekako cijelo vrijeme u drugom planu, ‘ispod’ svih ostalih instrumenata, pa gotovo da ih se ne čuje, osim u nekim instrumentalnim dionicama kojih i nema previše. Ipak, najveća zamjerka albumu je ta da relativno brzo dosadi. No možda je to slučaj samo kod mene, zato jer sam prije prvog preslušavanja bio upoznat s pola pjesama.

Naime, “Shadowheart” se sastoji od šest novih pjesama, od čega je jedan intro, te pet starih, koje su za potrebe albuma ponovno snimljene, a prethodno su izašle na tri demoizdanja u razdoblju od 2006. do 2008. godine.

Tekstovi na albumu baziraju se na fantasy noveli koju piše vokal i gitarist benda, Joni Koskinen, a mogu samo reći, vezano uz njih, kako mi je žao što nisu svi na engleskom ili što neznam finski. Jer su sigurno zanimljivi.

Još je važno napomenuti kako postoji i limitirana verzija albuma koja sadrži dvije bonus-pjesme, “Viimeinen Peikkokuningas (The Last Troll King)” i “Leaves”, obradu nizozemskog The Gatheringa.

“Shadowheart” je album koji vjerojatno neće razočarati fanove ovog žanra, a ako se Druidi nastave glazbeno razvijati, možda ćemo dobiti još jedno jako ime na folk metal sceni.