Drugi posjet imaginarnih prijatelja

Jedan od predvodnika novijeg vala progresivnih rock/metalaca, švedska skupina A.C.T., u dosadašnjem je dijelu karijere snimila četiri studijska albuma, i, što je najzanimljivije, iako u osnovici vrlo slični, ipak se svaki od njih od prethodnika ili nasljednika razlikuje i u nekim bitnijim segmentima.

Prije nego nastavim, reći ću da se ovdje ustvari radi o reizdanju albuma “Imaginary Friends“, u originalu objavljenog 2001., dvije godine nakon debuta “Today’s Report”. I to reizdanju izašlom zahvaljujući potpisu ugovora s Inside Out, koji im je, nakon za njih napravljenog albuma “Silence” (2006), omogućio da se i za prethodna tri bolje i više čuje.

Kako se radi o nečemu što već ima podužeg diskografskog staža, reći ću samo najosnovnije stvari, od kojih sam najvažniju pripomenuo, a to je da se radi o prog rock/metal albumu. I to o njegovoj žešćoj varijanti, s heavy gitarama i puno orkestralija, prezentiranih kroz gomilu violinskih izvedbi, rađenom nekako više po uzoru na Spock’s Beard i Dream Theater.

To je i osnovna razlika između tog i prvog albuma “Imaginary Friends”, koji je više ‘odgojen’ u stilu druge faze rocka i prog rocka s prijelaza 70-ih u 80-e, nalik na Genesis, Queen, Marillion ili Toto.

Visoka razina epike, melodija i harmonija također su jedne od značajki ovog albuma, koji se od originalnog ‘brata blizanca’, osim po jasnijem soundu, razlikuje i po bonus-pjesmi “Catherine” te ‘The Making of “Imaginary Friends”‘, multimedijskom dodatku u kojem se mogu vidjeti uobičajeni dojmovi članova benda sa snimanja albuma.

Osobno, ovo mi je dosta simpatičan bend, pratim ih gotovo od početka, i čak sam uvjeren da mnogi novoosnovani, pa čak i neki stariji bendovi od njega, s vremena na vrijeme, a posebno u posljednje vrijeme, dosta toga posuđuju od ‘imaginarnih prijatelja’.