Dravski blueser

    5234

    Miroslav Evačić

    Blues reke Drave

    Datum izdanja: 02.11.2006.

    Izdavač: Scardona

    Žanr: Etno

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Volim ja
    2. Čula jesam
    3. Međimurje Medley (Blues reke Drave/Izvor/Tok (Kalna Drava Podravinom teče)/Ušće
    4. Na ranje Blues
    5. Čula jesam (alt verzija)
    6. Trnovec
    7. Cimbulaška polka (remixed)
    8. Tamo preko Drave (bonus track)

    Prije godinu dana, izdavačka kuća Scardona objavila je reizdanje dva Evačićeva albuma “Čardaš Blues” (2003.) i “Esencijalno” (2004.) spojivši ih u jednu cjelinu. Oba albuma proglašena su, istina sa zakašnjenjem, remek-djelima, a kraj ove godine Miroslav Evačić dočekat će s još jednim sjajnim albumom kojem nedostaje jedna malena, krajnje neprimjetna mrvica da ponese naslov remek-djela i tako ostvari hat-trick.

    Etno je ‘in‘, baš kao i world music. Međutim, tradicionalan problem prosječnog hrvatskog slušatelja je što njega uopće ne zanima domaći etno (koji je, logično, nekom strancu ‘world music‘), već naprotiv – world music tim je bolji što je udaljeniji od balkanskog poluotoka i što izvođač ima egzotičniji naziv. Glupost, da ne napišem nešto drugo.

    Miroslav Evačić, Gustafi, Tamara Obrovac, Afion, Lidija Bajuk, Dunja Knebl, Kries, Teta Liza, Cinkuši, razne dalmatinske klape i mnogi drugi naši etno izvođači prva su liga world musica, bez ikakvog problema mogu se mjeriti sa svim inozemnim zvijezdama koji pri gostovanju u Lijepoj našoj pune domaće novinske stupce, što zasluženo, što nezasluženo, ostavljajući gore navedenim umjetnicima tek poneki članak u rubrici ‘Kultura’ ili ‘Zanimljivosti’. A i ti članci pojavljuju se uglavnom samo onda kad naši etno-biseri ostvare kakav značajniji uspjeh u inozemstvu, ako i onda.

    Mi kao da se sramimo vlastite kulture, vlastitog glazbenog izričaja i nasljeđa, glazbe sela, običaja, instrumenata, njihova zvuka, svega… Istina, prepoznatljiv hrvatski folklor ne može se nametnuti (kao što su neki ne tako davno pokušali s tamburicama), već samo umetnuti i umetati u ionako besmislenu estradu koja koketiranje s etno-elementima dovodi do apsurda ostavljajući prosječnog slušatelja u nedoumici, a onog neupućenog u zbivanja pri uvjerenju kako je upravo to hrvatski folklor.

    Muziku podržava

    I kad se na takav način glazbeno odgoji čitava generacija, ne treba čuditi status gore navedenih izvođača na koje se gleda prilično čudno, ponekad čak i s podsmjehom uz veliki upitnik iznad glava.

    Nažalost, ni Miroslav Evačić nije iznimka: veću pozornost privući će njegov atipičan izgled, nego glazbeno umijeće. A je li mu pojavljivanje u engleskom fRootsu i na radiju BBC-a koristilo za proboj na hrvatsko tržište? Nije. Ali najljepše od svega, njega to uopće ne zamara, niti opterećuje.

    Većina naših kvazi-zvjezdica godinama bi se hvalila tom činjenicom, no ne i Evačić koji se skromno, svojevoljno uvijek povlači u drugi plan puštajući glazbu neka govori sama za sebe. Sam je rekao (i potpuno je u pravu) da medije više zanima trač od glazbe, a u world musicu i etnu teško da ima tračeva, stoga i u toj činjenici treba potražiti medijsko ignoriranje tog žanra u nas.

    S albumom “Blues reke Drave” Evačić je opet uspio spojiti dvije rijeke: Dravu i Mississippi. Kad bi bilo moguće pomiješati tok ovih rijeka, na jednoj obali svirala bi tambura samica i cimbule, a na drugoj slide gitara dok bi se moćne vode međusobno pretakale jedna u drugu.

    “Blues reke Drave” pjesma je stara nekih 15-ak godina, još iz doba djelovanja grupe Ščukin Berek, no problem je uvijek predstavljala njezina realizacija s obzirom na dionicu cimbula (cimbal) kojeg je bilo prilično teško za nabaviti, a i kad se nabavio trebalo ga je svirati. No, Miroslavova supruga Gordana ‘rasturila’ je ovaj instrument što je i rezultiralo nagradom Status 2004. za najinstrumentalistu u kategoriji ostali instrumenti. A još ljepše zvuči podatak da pjesma uopće nije izgubila na svojoj svježini sve ove godine.

    Blues je teška forma za interpretirati, a za njegovo kombiniranje s kulturama u kojima kao glazbeni izričaj nije primaran treba biti i više nego genijalan glazbenik, s istančanim smislom za oblikovanje ugođaja, jer blues nije samo glazba, tri akorda i dvanaest tonova; da bi se kvalitetno mogao stvarati i interpretirati blues, mora ga se živjeti punim plućima, a još k tome jedina je vrsta glazbe koja će vas ostaviti u veselom raspoloženju premda govori o tužnim stvarima (stara pošalica kaže kako vam se, ako svirate blues unatraške, vrati supruga, pas vam oživi, a vas puste iz zatvora.).

    Kakve veze to ima s Evačićem, pitate se? Velike. Evačić je vrhunski blueser, premda kilometrima udaljen od njegova izvora, prekrasno emotivan, nedokučiv, a opet savršeno jasan u svakom tonu.

    Kroz čitav album provlači se jedna mistična, nadnaravna atmosfera, poput soundtracka za priče iz slavenske mitologije, a izvan autorskih doprinosa, tradicionalna pjesmarica je u tekstualnom smislu također punokrvan blues (“Čula jesam“, “Tamo preko Drave“).

    Međimurje Medley” satkano od “Bluesa reke Drave” (ako je Bedrich Smetana uglazbio tok Vltave, Evačić je posve isto napravio s Dravom) “Izvora“, “Toka” i “Ušća” svojim tempom, bojama, stilskim rješenjima, uz čarobnu upotrebu cimbula i slidera savršeno dočarava naslove svake pjesme (nisam nikad bio na izvoru rijeke Drave, ali živim uz njezin tok i čest sam gost na njezinom ušću i uvjeravam vas, to je glazbena podloga koja vjerno opisuje prizor).

    “Blues reke Drave” snimljen je u kućnom studiju (izuzev posljednje bonus pjesme), s kućnim prijateljima u atmosferi za koju bi Ry Cooder vjerojatno ubio nekog, uz gostovanje Livia Morosina. Pridodani su neki novi instrumenti (elektronički beat sampler) koji se savršeno naslonio na harmoniku u prvoj, sjajnoj “Volim ja” koja, premda počinje poput teme iz crno-bijelih horrora, vrlo brzo ulazi u uho zadivljujući svojom čistoćom i skromnošću, a opet iz koja izranja čitava bujica emocija.

    Dakle, podravski blues i njemu srodne obrade tradicionalnih pjesama podravskih sela i zaselaka na Evačićev prepoznatljiv način još su jednom pokazale kakav se moćan glazbeni um krije iza duge kose i brade. No, ipak, jedna malena sitnica nedostaje kako bi ovaj album dobio najvišu ocjenu, a nije zbog remiksirane electro-beat verzije “Cimbulaške polke” koja ne služi ama baš ničemu, već zbog nečeg posve drugog: skučenosti.

    Podravina je ipak malen kraj i premda bogat u svakom umjetničkom pogledu, pitanje je koliko će njezina žila kucavica uspjeti održati Evačića u konstantnoj nadogradnji svog izričaja, prije nego što utone u predvidljivost i bezidejnost koja se, moram reći, dijelom primijeti i na ovom albumu ako ga se usporedi s njegovim prethodnicima. Delta blues uspio se održati sve ove godine, nema razloga ne vjerovati kako isto neće uspjeti i Evačiću.

    Pa i sve da mu ne uspije, prvi ću mu skinuti kapu, jer danas je uistinu teško pronaći glazbenika koji doista radi ono što voli, bez trunke pretjerivanja, svira i stvara za svoju dušu. “A ako se još dogodi da se moj glazbeni ukus poklopi s ukusom potencijalnog slušateljstva, onda je to ostvarenje moga sna” reći će Evačić skromno…

    Foto: Petar Vučetić

    Muziku podržava