Diskretni šarm minimalističkog recitala

    1147

    Miroslav Evačić

    Memphis - Koprivnica - Puttaparti

    Datum izdanja: 05.12.2014.

    Izdavač: RockLive Records

    Žanr: Blues

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Memphis Tennessee
    2. Koprivnica, Podravina
    3. Puttaparthi, Indija
    4. Blues za Buhu
    5. Čardaš Blues

    Koprivnički gitarist, blueser i entuzijast Miroslav Evačić nastavlja svoju nemoguću
    misiju širenja i populariziranja bluesa na ‘ovim prostorima’.

    Na novom EP-u nazvanom “Memphis – Koprivnica – Puttaparthi” svoj je izričaj ogolio do srži te se drži maksime Jerrya Garcije “Važno je ono što se ne odsvira“. Hermetični instrumentalni minimalistički blues nije za svakoga, no na ovom EP-u nakon par preslušavanja većina toga sjedne na svoje mjesto. Evačić svira s fanatičnom vjerom u to što radi i to uspijeva prenijeti na slušatelja. Od ovih pet pjesama posebno se ističe tužaljka “Blues za Buhu“, dostojna posveta dragom prijatelju u kojem suzdržana međuigra klavira i gitara dojmljivo opisuje osjećaj gubitka, ali i zahvalnosti što su pokojnika poznavali i s njim se družili.

    Najviše nepoznanica ostavlja uvodna “Memphis, Tennessee” iz pera Chucka Berrya koja nikako da se udomaći u mojim ušima, iako sam je čuo u bezbroj drugih verzija te uživao u nekima od njih. Ljupka melodija tradicionala “Koprivnica, Podravina” se mnogo bolje sastala s Evačićevom gitarom i senzibilitetom te ostavlja dojam kao da je svira Ry Cooder koji je slučajno navratio u ovaj kraj. “Puttaparthi India” je također vrlo škrta snimka, kod koje su prisutni orijentalni utjecaji i slabije se uklapa u ovaj kontekst dravsko-mississippijevskog vrludanja. Riječ je o neosporno evokativnoj kompoziciji, koja čezne da bude ovjekovječena kao dio jedne filmske sekvence.

    Muziku podržava

    Kontempliranje završava sa “Čardaš Bluesom“, zaključnom pjesmom na ovom EP-u. Relativno poletnija nego ostatak albuma, “Čardaš Blues” je transcedentno slavlje života i dobar argument da blues nije samo tuga, malodušnost i naricanje nad vlastitom sudbom, već i nalaženje veselja u samoj svijesti o vlastitom postojanju i mogućnosti krojenja svoje budućnosti vlastitim rukama.

    Evačić si definitivno kroji budućnost vlastitim rukama, i držim mu fige da u tome bude što uspješniji jer je odabrao lijep, umjetnički zanimljiv, ali iz neke druge, konvencionalnije perspektive težak životni put.

    Muziku podržava