Dijagnoza – umor

    1280

    ENI & Vava

    Ouija

    Datum izdanja: 31.10.2012.

    Izdavač: Dallas Records

    Žanr: Pop, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Otključana vrata
    2. Još jedno more
    3. Tokyo Boy
    4. S ulica Njujorka
    5. Samo pola mene
    6. Ouija
    7. Lijepa kao Sahara (demo)
    8. Oči su ti ocean (demo)
    9. Ostavljam ti usne (internet download)

    Dugogodišnji suradnici, djevojački kvartet ENI i nekadašnji gitarist Laufera Vlado Simčić Vava ponovo su ujedinili snage i ovaj put složili zajednički projekt, odnosno EP nazvan “Ouija” koji se čita ‘Vi dža’.

    U skladu s time, “Vi dža” je mini album iz kojeg se može iščitati nagnuće prema ‘tvrđoj svirci’, kao i to da je svaka pjevačica ovog kvarteta dobila svoju pjesmu u kojoj solira. Uz stare suradnike koje često viđamo s ‘enicama’, djevojkama je još pomogao Bojan Bajić iz grupe Diskurz.Dakle, cure se druže sa žestokim momcima manje ili više mekog srca i u skladu s tim, zvuče žešće u aranžmanima, iako ni akustika ni electro pop segmenti nisu izbačeni. Album se snimao i strukturirao brzo. Njihovo senzualno višeglasje uglavnom je odsutno. Je li to dobro? Više ne nego da. Primjećuje li se razlika između različitih vokalistica. Ne baš.

    Otključana vrata” i “Još jedno more” vuku na manje nadahnut dio opusa Laure Pausini, a u electro pop komadu “Tokyo Boy” njihov stari suradnik Davor Tolja uspio je izvući nešto života iz zanatski korektne pjesme, a za ostale, premijerno prikazane stvari vrijedi da je riječ tek o napola dovršenim pjesmama koje pobuđuju snažan osjećaj da se ponavlja naramak istih autorskih i vokalnih štosova.

    Muziku podržava

    S ulica Njujorka” zgodna je stvarčica koja sliči na razne uratke dua Meritas, dok se u skrivene pjesme ubrajaju solidna verzija bez Massima “Lijepa kao Sahara” i prilično neinspirirana demo verzija vjerojatnog evergreena “Oči su ti ocean” koja zvuči kao da su cure u sobi za reanimaciju – tek povremeno iskoči neka emocija, za razliku od poznate verzije za koju bi solidni pjevači očajnog trasha kao što su Nina Badrić i Tony Cetinski dali u jednom danu krv, bubreg, koštanu srž i pola ruke.

    Nažalost i uglavnom cure i Vava zvuče forsirano, neinspirirano i umorno – kao da se ovih nevelikih pola sata EP-a stalno vrte dvije pjesme, sa sličnim vokalnim odabirima i sličnim emocijama – čak i kad postoje različite teme u tekstovima, one su do slušatelja došle na sličan način. I ENI i Vava mogu bolje.

    Muziku podržava