Dečki koji znaju što je ‘in’, a ne znaju što je ‘out’

Uvijek volim uzeti u ruke neki novi album hrvatske produkcije, posebno one rock orijentacije, da čujem što se novo ‘kuha’ među mlađim bendovima, ima li koji potencijalan bend koji bi u budućnosti mogao biti velik kao što su danas Hladno pivo, Pipsi, Majke ili Let3. Za In-Puls mogu gotovo sa 100%-tnom sigurnošću reći da oni nisu ti.

Kao prvo, bend je već dosta zreo, njegovi članovi sviraju već dvadesetak godina u različitim bendovima, ali su tek prije 5 godina počeli ozbiljnije investirati u vlastiti bend. Od tada, otišao im je gitarist kojeg su ubrzo zamijenili, a u novoj formaciji Dubravko Smolec (bas), Igor Ivšević (gitara) i Tomislav Smolec (bubanj) su snimili album, te djeluju i danas.

Kao drugo, žanrovski su vrlo plitki, sviraju jedan melodičan pop-rock koji povremeno zagrebe u funky vode (ponajviše s gitarama), a tek povremeno potegnu i za nešto žešćim riffom kojim se malo trgnu iz letargije. Osnovni uzori su vrlo jasni, vjerojatno se furaju na istu glazbu kao iz tinejdžerskih dana, a to je novi val i bendovi tipa EKV, Boa, Azra i slični, uz malu napomenu da su daleko od svojih uzora.

Nakon kratkog funky uvoda, kreću s najjačim singlom “Što je in” u kojem zvuče totalno izgubljeno. Pjesma bi trebala biti zabavna ironija na sve što je trendy, ali je ispala vrlo smiješno, kao neka dječja brojalica koju spašava tek instrumentalni dio koji je na zavidnoj razini. Posebno na živce ide konstantno miješanje engleskog i hrvatskog zbog čega smatram da je bio jako loš potez to što su cijeli album nazvali po ovoj pjesmi.

Na svu sreću, nije sve loše kao što se na prvu moglo očekivati. Već sljedeća pjesma “Život” ima jedan radiofoničan zvuk, posebno u refrenu, pa bi bilo logičnije da je ona izabrana za najavu albuma.

Nakon nekoliko uvodnih skladbi ubrzo dolazi dojam ‘to sam već čuo’, budući da su pjesme dosta isklišeizirane, kao da su rađene po istom ili sličnom modelu s tek većim razlikama u pripjevima koji su većinom najbolje pogođeni dijelovi pjesama. Povremeno uspiju složiti i zanimljive tekstove, ali to je možda samo takav dojam zbog izuzetno loših stihova u spomenutoj naslovnoj pjesmi.

Moram reći da sam uvijek pomalo tužan kad moram reći lošu riječ o nekom našem novom bendu (da ne bih ponovno bio krivo shvaćen, tu mislim na diskografski nov bend), jer znam koliku muku moraju proći da bi došli do svojeg prvijenca. Određene pjesme znaju biti stare i po desetak godina, pa koncepcijski i ne pripadaju albumu, ali budući da je bend poznat po njima, često ih se stavi na takav uradak.

U slučaju In-Pulsa, prijašnjih hitova nema, ali opet album zvuči podosta zastarjelo, kao da je izdan prije 15-tak, 20-tak godina i sada se reizdaje. U takvom pomalo starinskom zvuku, ipak se može pronaći nekoliko pjesama vrijednih pažnje, ali u globalu, album je, na žalost, ispodprosječan.