Album zvuči bezvremenski i univerzalno

Kroz Majke je prošlo nekoliko vrsnih gitarista koji su odigrali značajnu ulogu u njihovoj povijesti, no svi upućeniji poznavatelji tog slavnog rock sastava će se vjerojatno složiti kako zlatni period Majki počinje dolaskom tada 19-godišnjeg Zorana Čalića u bend.

Čalić je bio Baretova desna ruka, koautor i ključni instrumentalist na svim albumima od antologijskog “Razdor” iz 1993., do posljednjeg studijskog “Teške boje” iz 2011. godine.Nakon “Teških boja” Čalić po treći i, kako se zasad čini, konačni put napušta Majke, sa željom da se okuša u nečem samostalnijem. Prvo je oformio bend Samosvjetlo, no nezadovoljan razinom slobode u tom projektu, raspušta ga, odnosno transformira ga u Zoran Čalić Band, koji se prvo oglasio s par singlova, a ovih dana upravo objavljuje album prvijenac nazvan “U moru i plamenu“.“U moru i plamenu” je naravno gitaristički album, no umjesto beskrajnog iživljavanja na solažama koje bi možda očekivali, album nudi slojeve i slojeve prvoklasnih riffova i prepoznatljivu Čalićevu soničnost. U priču nas uvodi jednominutna masivna distorzija “Na početku”, nakon koje slijedi “Ruku mi daj” koju nose spomenuti riffovi i pozitivna energija refrena.

Čalić je i glavni vokal na albumu, i premda je taj posao odradio solidno, s tim instrumentom nije toliko moćan kao s onim drugim te je njegov vokal mudro često podebljan pratećim glasovima ostatka benda kojeg čine još Ivo Rimc (bubnjevi), Jernej Kržič (bas gitara) i Andraž Mazi (gitara i pedalsteel). Iz zvuka i tekstova pjesama je nemoguće zaključiti o kojoj je godini riječ, zbog čega album zvuči bezvremenski i univerzalno.

Jedna na drugu, na “U moru i plamenu” se slažu precizne, smislene i fokusirane pjesme, stvarajući onaj starinski dojam albuma koji je više od nasumične skupine pjesama, albuma koji ima svoju glavu i rep i svrhu. Pjesme su vrlo ujednačene, te je teško izdvojiti favorite, ovo je album koji se sluša u cijelosti. Čvrsta podloga, poneke klavijature, pedal steel gitara, pa čak i sitar, no prije svega cirkularni, hipnotički riffovi vas tjeraju na ponovno slušanje.

Album je poškropljen Čalićevim afinitetima poznatim iz njegovog prijašnjeg djelovanja. Blues, country rock i psihodelija se zajedno krčkaju u ukusnom varivu nakon kojeg će prste polizati svi zaljubljenici u ‘klasični’ rock.

A što se domaćeg ‘klasičnog’ rocka tiče, bit će dobro ako se ove godine još netko približi, a kamoli dosegne ovu razinu.