Čujte i počujte, vrijeme je za posljednje svirače!

Kao što sam naziv govori, Saltatio Mortis slijedio je koncepciju svojih live albuma i pred nama je osvanulo njihovo treće koncertno izdanje “Manufactum III – Live auf dem Mittelaltermarkt”, sadržajno ocrtan srednjovjekovnim folkom ili ‘srednjovjekovnom sajmišnom glazbom’.

Misao kako takva glazba pripada prije svega publici dovela je do toga da je nastao ovakav, a ne akustičan studijski album.

Intenzivan doživljaj zvuka i neposredna atmosfera ocrtani su zahvaljujući bendu i publici s njihovog nastupa na ‘hamburškom Spectaculumu’. Datum izlaska poklapa se s rođendanskom proslavom Gisberta Hillera, prijatelja benda i organizatora njemačkog putujućeg kulturnog festivala Mittelalterlich Phantasie Spectaculums, čija se jubilarna, dvadeseta godišnjica postojanja također proslavila tog dana u dortmundskoj Westfalen-Halle.

Na tom kulturnom festivalu Saltatio Mortis su, naravno, redoviti interpretatori, a “Wieder unterwegs”, nastala na turneji Afrikom, upravo je i njemu posvećena. Album sadrži autentičnu sajmenu atmosferu i kvalitetan, melodičan zvuk svestranog okteta koji svira frule, gajde različitih vrsta i oblika, drombulje, didgeridoo, organistrum, bouzouki, bubnjeve, udaraljke, davul, zviždaljke, gitaru, bas, klavijature.

Album počinje “Introm MMXII” s ritmom svečane koračnice u kojoj se jednostavnom zvuku bubnja priključuju gajde i sve više instrumenata, a cijelo vrijeme ritmove nadopunjuju i uzvici publike. Na nju se potom nadovezuje brza instrumentalna “Veitstanz“, koja svojim ritmom predočuje hektičnu atmosferu sajmišne zabave. Nakon toga na albumu više nema mjesta za povratak iz ekstatičnog vrtloga srednjevjekovne bakanalije, makar se one nastavile izvedbom posljednjih svirača o kojima govori “Der Letzte Spielmann“, prva pjesma u akustičnoj verziji, koja time pripada rockerskijoj strani djelovanja ovog benda. Njezin zapis počinje ironičnom najavom temeljenoj na sarkastično-iskrenom gledanju na posljednje čovjekove stvari o tome kako i smrt ima svoj dobar smisao, ako iza tebe ostane i posljednji svirač, jer njemu jedino preostaje da glazbom nastavi slaviti život.

Osim spomenute pjesme na akustičnom su tragu istočnjački intonirana “Salome“, u ovom slučaju bez Doro Pesch, a najavljena kao prikaz najgoreg užasa s kojim se bend sreće na svojim putovanjima u liku žena, zatim tužaljka “Nach Jahr und Tag“, u kojoj je jeku refrena osnažila oduševljena publika. “Fiat Lux” govori o prosvjetljenju što ga čovjek prekasno doživljava kada se suoči sa svojim demonima, te poznata, fanovima omiljena ”Eulenspiegel” o liku koji razotkriva nedostatke svojih bližnjih i nepravde svoga vremena kroz zafrkanciju, što su i pokazali udaranjem taktova i snažnim pjevanjem.

Na albumu se nalaze dosad neobjavljene, unplugged verzije pjesama, poput brzog instrumentala “La Ride“, pri čijem je izvođenju doista bila potrebna enormna umješnost svirača gajdi, koja je u konačnici i ostvarena. Druga instrumentalka, “Charybdis“, i isto takva ali brža “Scylla“, vizualno su na albumskom slijedu povezane s “Pirates Life“, naglašavajući i simbolički stihove “So we live every day like it might be our last / for all of us know that life is hard and fast“, jer birati između Scile i Haribde znači birati između dvije opasnosti, a obje donose štetu.

“Russe” je prpošnog ‘drinking song’ ritma prepoznatljivog ruskog aranžmana, kao što joj i ime govori, vesela i zabavna, u “Saltatio Mortis MMXII” nazočimo izmjeni istočnjačkog i renesansnog plesnog ritma, a “Saltarello” je njihova obrada napuljskog plesa tog imena iz 14. stoljeća.

U najavama pjesama može se čuti britki humor frontmena grupe Lasterbalka i za sve koji i u udobnosti svog privatnog prostora žele uživati u live izvedbama ovih rođenih performera, album je dobar izbor, ali ih je vjerojatno još bolje doživjeti uživo. Jedna prigoda je propala, za nadati se da će u neko skorije vrijeme biti neka nova.