Brutalno i nemilosrdno, ali prekratko

Belphegor je black/death metal bend koji dolazi iz Austrije. Postoje od 1992., a ovo im je peti studijski album, a drugi koji su izdali za Napalm Records. Za razliku od većine bendova ovog žanra Belphegor je s vremenom konstantno napredovao i poboljšavao svoj zvuk i produkciju.

Za razliku od prva dva albuma – “The Last Supper” iz 1995. i “Blutsabbath” iz 1997. koji su bili totalno ekstremni i sirovi, na kasnijim albumima zvuk je sve profinjeniji i bolji, ali je zadržana sve potrebna žestina.

Za sebe su sami rekli da su ‘najekstremniji bend ikad na death/black metal sceni’ za što se može zaključiti da i nisi bili daleko od prave istine. Dok je ne prošlom albumu (“Lucifer Infestus”) postojala određena black metal sjena nad njegovim većim dijelom,ovdje je sve više riječ o gotovo čistom death metalu sa tek pokojom vrlo kvalitetno blackerski začinjenom pjesmom.

Žestina, gnjev i brzina ne izostajaju, te povremene lakše i sporije dionice služe samo kao pauza prije nastavka vratolomije i krvoprolića kojeg ovaj album vjerno dočarava.

Ovdje se može primjetiti i dosta utjecaja Morbid Angela, pogotovo u brzim i nemilosrdnim “Bleeding Salvation” i “Goatreich – Fleshcult“. Najupečatljivija pjesma na albumu je nešto sporija i depresivnija pjesma zanimljiva imena “Sepulture Of Hypocrisy” koja se svojim doom/death stilom poprilično razlikuje od ostalih, ali istovremeno pokazuje kvalitetu ovog salzburškog benda koji je u stanju odlično uklopiti različite utjecaje metal smjerova.

“Fornicationium Et Immundus Diabolus” i “Festum Asinorum/Chapt.” su također pjesme koje valja izdvojiti kao hladnokrvne i surove predstavnice black metal utjecaja.

Ovo je glazbeno i tehnički gledano odličan album koji će zadovoljiti sve došadašnje poklonike, a i privući mnogo novih. Jedini njegov veliki minus koji me i natjerajao da mu spustim ocjenu je trajanje od samo 38 minuta, što je za jedan ovakav bend po mojem mišljenju ipak malo prekratko.