Iz kaosa u apokalipsu

    777

    Chaosweaver

    Enter The Realm of The Doppelgänger

    Datum izdanja: 29.06.2012.

    Izdavač: Napalm Records / Trolik

    Žanr: Black Metal, Industrial Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. A Red Dawn Rises
    2. Wings Of Chaos
    3. Maelstrom Of Black Light
    4. The Great Cosmic Serpent
    5. Infected
    6. A Requiem For A Lost Universe
    7. Crystal Blue
    8. Repulsion
    9. Ragnarök Sunset

    Finska je, to se već odavno zna, nepresušno metalno vrelo, pa iz zemlje u kojoj je heavy metal praktički religija, stiže još jedan bend koji, doduše, nije baš nov, na sceni je od 2004., a ovo mu je, nakon “Puppetmaster of Pandemonium” iz 2008., drugi studijski album. No ako već nije nov, velikoj većini metal sljedbenika sigurno je velika nepoznanica.

    Zato, ako odmah na početku analize ovog albuma navedemo kako se radi o kombinaciji The Kovenanta, Arcturusa, Dimmu Borgira i starijeg Immortala, možda će mnoge sumnje biti odagnane. Dakle, u najkraćem rezimeu, ovo je primarno black metal, ali sa super snažnim uporištem u simfonijskim izvedbama i miksom industrial i elektroničkih zvukova. Atmosfera je više onako filmsko-apokaliptična, tmurna, kaotična, gitare su dosta teške, blackerski mračno-depresivnih riffova, klavijature u svojim izvedbama, uz simfonijsku naglašenost, donose ponekad i zastrašujuće hororske zvukove, a vokali su u najvećem dijelu bješnjih, vrištećih izvedbi, s ponekim growl/gutural implatantom, što na momente donosi i dodire s deathom.

    Gitare i klavijature djeluju dosta sinhronizirano, bez obzira radi li se o ‘paralelnim’ simfonijsko-riffičnim dijelovima ili onima gdje klavijature služe kao ‘pratnja’, bubnjevi jesu razorni, pogotovo u blastbeatovima, no problem je što djeluju dosta jednolično, pa ‘ubijaju’ ritam. Također, osjeća se i melodijska tendencija, poglavito u sporijim dijelovima koji podsjećaju na Dimmu Borgir, a nailazimo i na utjecaje groovea u gitarskim izvedbama, te progresivne ideje u nekim naslovima.

    Muziku podržava

    U dramatizaciji djela pomažu i piano, ženska back pjevanja, naracije, onomatopeje tipa žubora vode i interludiji s jakom dominacijom melankolično nastrojenih orkestralija. Produkcija jest malo mutna, no u atmosferi kakva vlada napravljena je točno ‘po mjeri’, poglavito stoga što se sve sekvence jasno mogu razabrati i individualno i kao dijelovi cjeline.

    Zlokobni intro “A Red Dawn Rises“, s pianom, žuborom vode, orkestralijama i naracijom, nagovještava kataklizmičku stranu albuma, a “Wings Of Chaos” ogledni je primjerak, stvar s dominacijom blacka kroz vrišteće vokale, blastbeatove, kombinaciju sirovih riffova i zlobnih klavijatura, kratkim folky melosom i orkestralnim interludijem s naglašenim gudačkim dijelom. “Maelstrom Of Black Light” je black metal potpomognut synth dijelovima, jakim klavijaturističkim melodijama i ultratmurnom atmosferom, a “A Requiem For A Lost Universe” spora je black/doomy stvar s jakim ‘cinema’ naglaskom u simfonijskim dijelovima.

    The Great Cosmic Serpent” donosi srednji ritam, melodijski kontinuitet i vokalne dodire s deathom, “Crystal Blue” je industrial-black brzanac, dok su “Infected” i “Ragnarök Sunset“, očekivano, jer traju preko osam minuta, progresivnijih konstrukcija, miksaju ritmove, instrumentalije, imaju grubih, oštrih, ali i ‘čistih’ muških i ženskih vokalnih izražavanja, te mnogo, mnogo – tame.

    Dakle, album za ljubitelje prvenstveno mračne i kaotične, neki će reći i teško probavljive glazbe. No s druge strane, koliko god ona i bila, ako je, teška, dobro je posložena, dobro zvuči, da se slušati i što je najvažnije, djeluje dosta idejno i smisleno. Ne revolucionarno, ali sasvim pristojno.

    Muziku podržava