Bijesni glas osvete

U novije je vrijeme jako puno njemačkih death metal bendova stupilo na scenu, a Voice Of Revenge jedan je od njih.

Ovo im je drugi studijski album, koji se temelji na beskompromisnom, razarajućem death metal žanru, spoju skandinavske i floridske scene. Duboki, razdražljivi vokali, brzi bubnjevi, atonalni, nisko podešeni riffovi, puno akusticiranja i melankolična, smrtno ozbiljna, ponekad i depresivna atmosfera, osnovne su karakteristike albuma.

“Blinded” je odlična pjesma za otvaranje albuma, žestoka, puna britkih riffova, brzog tempa, razarajućih bubnjeva, te dubokog vokala, koji tijekom cijelog albuma kombinira duboke, gutural/growl i scream dionice. Baš te vrišteće dionice ostavljaju dojam nedorečenosti, situacija gdje u ulozi slušatelja imaš dojam da se vokal bori sam sa sobom da ih izvuče, da ih odurla do kraja. Kao da ne može sve odgrowlati, pa kombinira sa screamovima, ali ne odaje baš upečatljiv i dosljedan dojam. Pogotovo nakon što se album posluša nekoliko puta.

“The Blackened Sun (Dystopia)” također je moćna brza i na refrenu višeglasno opjevana stvar s odjavnom akustikom i emotivnim solom, “Malevolence Demised” fini intermezzo s folk melodijama, a naslovna stvar prava je rasturačina za sve poklonike death metala s lijepim odjavnim dijelom nafilanim akustikama. Po sistemu brzo, brze, najbrže, s izuzetkom zadnje minute, gdje se tempo smiruje, smiruje i stišava. Gitare koliko god da su moćne i distorzirane, nabrijane, toliko im solo dionice nisu uopće zastupljene, skoro da ih i nema na albumu. Više su bazirane na riffovima koji lome do bola, te ponekom melodijicom koja se zna provući kroz pjesmu.

To se najbolje čuje u pjesmi “Manifest” u kojoj je melodija u prvom planu, a žestine, bubnjarskog i vokalnog divljanja ne nedostaje. “In Mutual Disparity” počinje s akustikama, staloženom bas i bubnjarskom dionicom, smirujućom, gotovo doom metalnom, dok se ne priključe ubrzaniji bubnjevi koji prerastaju u blastbeat, te skupa s vokalom u brzu, bijesnu pjesmu koja nosi sve pred sobom.

Budući da su relativno nov bend, za neke se stvari Voice Of Revenge eventualno i može progledati kroz prste, no generalno se radi o jedva prosječnom izdanju, koje bendu ne garantira baš neku svijetlu budućnost. Ne bolju od one u ulozi neke predgrupine predgrupe u nekom omanjem klubu.