Žao nam je, ali Gengis Khan nije bio rocker

Gengis Khan su Talijani, utemeljeni prošle, 2012. godine, a prije osnivanja benda njegovi su članovi bili aktivni u bendovima poput Nasty Tendency.

Sviraju tradicionalni heavy metal iz osamdesetih, uz miks hard rocka, speed metala i primjesa glam metala. Ovaj trojac čine vokalist i gitarist Frank Leone, basist Maurizio Leone i bubnjar Martin Castillo, koji ujedno pjevaju i back vokale, debi album “Gengis Khan Was A Rocker” snimili su još 2012. godine, a izašao je ovo ljeto. Uz deset pjesama, album sadrži i četiri pjesme sa demo uratka iz 2011. godine, prije izdavanja albuma ‘izbačen’ je video za pjesmu “She’s Got The Power”, a Gengis Khan je krenuo na turneju kroz sjevenu Europu.

Uslijedio je i drugi dio turneje u ožujku, gdje su imali prilike svirati u najvećim gradovima Velike Britanije, a trenutno rade na drugom studijskom izdanju. No problem s Talijanima u heavy ili power metalu je što se nikad ne može znati što očekivati. Mnogi bendovi su nastali, ali mali su opstali. Kao jedan od uspješnijih bendova koji odmah ‘pada’ na pamet je Rhapsody Of Fire, koji su postigli ono što vjerojatno nijedni Talijani u svijetu heavy i power metala neće, ili primjerice, tek rijetki od uradaka Lacune Coil ili Elvenkinga.

Kada se radi o ostalim talijanskim bendovima, njihova glazba je, budimo realni, najčešće kičasta, loše izvedena i naravno, s lošim naglascima. Zašto je to tako, u konačnici i nije baš jasno. U takve slučajeve, nažalost, spada i Gengis Khan. Najveći problem s kojim se Gengis Khan mora suočiti su iritantni, nedovoljno strastveni i u isto vrijeme monotoni vokali Franka Leonea, koji kao da sve otpjeva u istom tonu, sa čudnim thrasherskim naglaskom. Uz to, preforsiran pokušaj dobivanja zvuka tradicionalnog metala osamdesetih godina ovdje za posljedicu ima zvuk mlakih riffova i šupljih bubnjeva, unatoč glazbenoj vještini ostalih dvaju članova i dobro odsviranim djelovima pjesama.

Album započinje s brzom “What The Hell Is Going On”, a nakon brzih riffova, pjesmom dominiraju beživotni vokali, “Into The Fire” sadrži neke od lijepših hard rock riffova, ali formula čitavog albuma se nastavlja – beizražajan vokal s nedostatkom emocija, te povremeno skroz prežvakani riffovi. Situacija je ista i u sljedećoj pjesmi, “Leaving This Hell”, koja započinje jednim od rijetkih zanimljivijih i melodičnijih riffova, a nakon nešto bolje solaže poslije refrena nastavlja se s jedva čujnim naracijama. Modulacije glasa su češće tokom trajanja albuma i ima ih u više pjesama, ali ni to ne pomaže ovom albumu da ga stavi u nešto bolju poziciju.

“Heavy Metal Maniac” je također jedna od bržih, no s prejednostavnim lirikama, uz, ponovno, klasične probleme albuma, te učestalim ponavljanjima refrena s uvijek silaznim naglaskom vokala. “Welcome In The Middle” je balada, počinje zvukovima akustične gitare, ali toliko groznim vokalom i stihovima da zvuči potpuno pogrešno. Nakon refrena slijedi ponešto osjećajna solaža, koja unatoč maloj dozi osjećajnosti polako ispada iz ritma i ne slaže se sa notama akustične gitare. “On And On” započinje bubnjevima i nešto višim tonovima vokala, pa tako zvuči i nešto bolje u početku, a općenito je jedna od podnošljivijih na albumu.

“1984 In Tokyo” je jednostavno grozna, s neusklađenim riffovima i vokalima te ponovno bezveznim stihovima. Na posljednoj, “Revenge In The Shadows“, gostuje Blaze Bayley, od kojeg Gengis Khan imaju ponešto za naučiti, ali ipak ne previše, jer i Blaze Bayley očito ima problema s tonalitetima. Blaze je zato uzeo cijelu pjesmu za sebe, te ipak zvuči bolje od ostatka pjesama, unatoč tome što i on sa vremenom, očito, ispada iz forme.

Jednostavno rečeno, pjesme ne oživljavaju osjećaj pravog heavy metala i album nije za slušanje na duge staze. Poslušati ga i nekoliko puta cijelog može biti zahtjevno, a nakon toga bi vjerojatno kod većine mogao skupljati prašinu. A da i sam, veliki Genghis Khan ovo čuje, vjerojatno bi se okrenuo u grobu. Ostaje za nadati se da će drugi studijski album ponuditi vjerodostojniji zvuk tradicionalog metala, jer ovo je tek nešto malo više od ništa.