Momci koji bi htjeli postati face

    675

    GodSkill

    History Of Blessed Killings

    Datum izdanja: 28.02.2014.

    Izdavač: MDD Records

    Žanr: Death Metal, Metalcore

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Based On Lies
    2. Rotting In Hell
    3. Ihr Werdet Brennen
    4. Der Oertel
    5. Two Faced
    6. To The Sun

    Death metal i nije baš nešto čime bi se njemačka scena mogla puno previše ponositi, no bilo je i bit će slučajeva da se tamošnji glazbenici okušavaju i u tom subžanru.

    Jedan od novijih primjera je sastav GodSkill, osnovan 2011. u Heilbronnu, koji je uspio složiti izdanje od šest pjesama, koje bi po tome, a i po 25 minuta trajanja, više odgovaralo formatu EP-a, negoli LP-a. Ustvari, GodSkill i ne bismo baš u potpunosti mogli doživljavati kao death metal bend, jer mu u glazbi ima kojekakvih implantanata.

    Prije svega, bila bi to kombinacija primarnog deatha, metalcorea, thrasha, groovea, ponešto i hardcorea. Dakle, jedno šaroliko, ali opet, s druge strane, srodno subžanrovsko društvance koje se već više od desetljeća često nalazi na istim ‘valnim’ dužinama. Pjesmama ne nedostaje energije, snage, vokali su modulativnih vrijednosti, od grubih, bijesnih growlova, napadačkih, coreovskih harsheva, do onih s dubljim clean intonacija, a zvukovi gitara također variraju, od zastupljenijih čišćih, melodijskih riffanja i soliranja, do muljevitih, mutnih distorzija. Nešto slično kao i u slučaju razbijačkih bubnjeva, koji imaju osjećaj za mirnoću i staloženost, ali isto tako i brdo neskrivene energije za razvaljivanje.

    Based On Lies” je pjesma koja možda i najviše razvaljuje, s miksom deatha i metalcorea, na tragu joj je “Ihr Werdet Brennen“, a “Rotting In Hell” je nekakav čušpajz melodičnog hardcorea, deatha i groovea. Melodična je i “Der Oertel“, još jedna s čijim tekstovima GodSkill ponosno pokazuje nacionalnu pripadnost, puno melodija sadrži i “Two Faced”, kaotičnija pjesma srednjeg ritma s heavy/groove-core obilježjima, a isti obim melodijskih linija, ali puno više agresije, uz kratki narativni dio, prezentira “To The Sun”.

    Osim možda stilske/subžanrovski neopredjeljenosti, zbog čega pjesme znaju zvučati u stilu ‘ni vrit ni mimo’, ovom se albumu nema puno što za prigovoriti. Čak je i produkcija na sasvim zavidnom nivou, iako se radi o nepoznatom bendu, bez ozbiljnije i jače potpore renomiranog izdavača. Procjena je da će se dosta teško probiti, no da im glazba ima potencijal, makar i za ‘podzemnu’ scenu, i da se svakako trebaju nastaviti truditi, to nije nešto novo, odnosno nije nešto što im netko ne bi preporučio.

    Muziku podržava