Bernays Propaganda: Dozvolite si novu Bernays Propagandu

    1464

    Bernays Propaganda

    Vtora mladost, treta svetska vojna

    Datum izdanja: 04.09.2019.

    Izdavač: Moonlee Records/Geenger Records/Ill in the Head/Pop Depresija/Balkan Veliki

    Žanr: Alternative, Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Retki bilki
    2. Dojde život
    3. Ne sme fini eden so drug
    4. Mojata Marija
    5. Vežbaat država
    6. NATO vleguva vo Skopje (ft. Volk Makedonski)
    7. Ḱerka na gladot
    8. Ništo nema da nè razdeli (ft. Mike Watt & Toni Kitanovski)
    9. Zloben fank (w/ Stojche)

    Nakon mnogih iznenađenja proteklih godina, počevši od elektro albuma preko nestanka s društvenih mreža do raspada, Bernays Propaganda se u posljednje vrijeme ponovno stabilizirala i kreće u nove pobjede. Kad kažem pobjede, to točno tako i mislim jer zagrebački koncert početkom godine u Močvari je bio upravo to, pobjeda, a sad je došlo vrijeme i za novi album.

    Iako je ta peteročlana formacija iz Močvare možda davala naznake da bi se bend mogao vratiti punokrvnom rock/post-punk zvuku, taj zaokret se ipak nije dogodio. Bend je nastavio istraživanje zvukova koje je predstavio na albumu “Politika” i remix albumu “Na to igrišče ne smem”. Osim već poznatih post-punka i elektronike, bend je na “Vtora mladost, Treta Svetska Vojna” (u prijevodu “Druga mladost, treći svjetski rat”) nekako psihodeličniji i povremeno okrenut ritmovima world musica. Ipak, da ne bi bilo zabune, sve je to ponovno lijepo zapakirano u plesno izdanje koje lakoćom dolazi u rang “Politike”.

    Muziku podržava

    Singl koji je pušten pred album je “Retki bilki” koja ujedno i otvara album. Tu vidimo koliko je bend uznapredovao u stvaranju zvučnih kulisa. Baza pjesme jest neka elektronika repetitivnog ritma, ali na to su nadograđene mnoge stvari od kojih se najviše ističu puhačke sekcije koje se predivno uklapaju u sve, pa dobivamo nešto što bi se lako moglo opisati kao balkanski elektro tango.

    Tako nekako bi mogao opisati i nekoliko sljedećih pjesama s time da tek slijedeća “Dojde život” ima ponovno dominantne puhačke dionice. Upravo kroz nju se osjeća i ta sve psihodeličnija nota benda jer ovdje je sve smiksano (uključujući i vokale) u tom smjeru. Kako su se posljednjih godina (ponajprije u solo projektima) poigravali world music elementima, tako “Dojde život” ima nekoliko razina implementiranih zvukova. Tu je ponajprije ritam koji je vrlo dinamični, kao da su ga uzeli nekom afričkom plemenu, dok već spomenuti puhači podsjećaju na komornu glazbu ovih prostora. Sve u svemu, jedna od najvećih uspješnica ovog albuma. “Ne sme fini eden so drug” je ponovno vrlo ritmična, a usporenija psihodelična atmosfera pjesme nalikuje na fino osvježen zvuk ’80-ih u kojem osjećamo tipičnu interpretacijsku progresiju u kojoj Vasko pomaže pojedine dijelove.

    I tako, malo pomalo dolazimo i do centralne pjesme albuma “Vežbaat država”, kako je i fizički postavljena na to mjesto, tako je i sama po sebi neka sasvim druga priča u odnosu na druge. Tu Kristina jednostavno razvaljuje i ako je se netko sjeća od prije par godina kad je imala bijes u očima dok je uživo interpretirala pjesme benda, tako mislim da bi se to moglo ponovno dešavati s ovom pjesmom. Generalno, pjesma je neki darkwave u kojoj Kristina sama sa sobom priča, čas lagano i zavodljivo, čas bijesno repanjem. Tekst pjesme govori o stanju u kojem se država nalazi (kako njihova, tako i mnoge u ovom dijelu Europe), a stihovi ‘Online, chill yoga, Offline, razvod na brak. On stage, human rights, Off-record, nacizam’ su jednostavno sve.

    Moramo biti realni, malo koji bend se toliko razvio u svom zvuku koliko Bernays Propaganda u ovih desetak godina njihovog postojanja. Krenuli su kao bijesni Makedonci koji su kroz čvrsti post-punk željeli pokazati svoj revolt, dok je s vremenom sve krenulo u znatno širi spektar, kako glazbeno, tako i tekstualno. Sad sve puno zrelije dočaravaju ono što žele reći i ne koriste samo bijes kao glavni motiv svojih pjesama. Ovdje sad imamo taj post-punk razvijen u new-wave, elektronsku glazbu široke lepeze od ranog darkwavea do ritmova LCD Soundsystema, world music od Afrike do Balkana…

    Koliko god su me na prvu prepali na “Politici” kad su (s)krenuli s elektronikom, tako sam sad svaki put uzbuđen kad vidim da planiraju nešto novo izdati. Razlog je jednostavan, riješili su se svih barijera, pa koliko god prva tri albuma djeluju zanimljivo i kompaktno, tako ih je ovaj preporod odveo u sfere u kojima nisam očekivao da mogu biti. Sve pjesme su glazbeno dorađene do najsitnijih detalja, ništa nije minimalistički jer iako se tako na prvu čini, pomnijim slušanjem čujemo da barem nekoliko instrumenata čini taj zvuk.

    Zaboravite ‘staru’ Bernays Propagandu i dozvolite si da vas nova ‘izuje iz cipela’.

    Muziku podržava