Angel Olsen: Dramatičan odraz u ogledalima

Dvije godine nakon albuma “Phases”, koji su činile obrade i b-strane izišao je peti album Angel Olsen nazvan “All Mirrors”. Dosad je sa svakim albumom suptilno mijenjala zvuk – od čistog folka “Half Way Home” do elektronski prožetog “My Woman” pa sve do aktualnog koji je najkompleksniji i najraznolikiji njezin album dosad. Producent je ovoga albuma John Congleton, kojemu su u snimanju suradnici bili kompozitor soundtracka Ben Babbit, orkestralni aranžer Jherek Bischoff i gudački ansambl od jedanaest članova. Rezultat je toga masivan zvuk nošen gudačkim instrumentima, synthevima i gitarom. Jedanaest pjesama sasvim se razlikuju što se tiče vokalne interpretacije jer je Olsen svoj vokalni registar mijenjala na svakoj pjesmi. Od nježnih balada koje su presijecane visokim lagama i žešćim vokalom pa sve do onih šaputavih i nježnih dobro poznatih Angel Olsen pjesama.

Album je inspiriran film noirom, s naglaskom na “Sunset Boulevard”, tako da neke pjesme zvuče kao da su iz filmova iz četrdesetih i pedesetih, uz jaku teatralnost, dramatičnost i bogatu zvučnu kulisu koju su donijeli gudački instrumenti. Olsen je izjavila da je ovo trebao biti album sa stavom ljutnje, za razliku od dosadašnjih koji su uglavnom bila melankolična i folk usmjerena izdanja. Stav koji Olsen ima na ovom izdanju doima se kao da se ne trudi svidjeti i ne traži odobravanje. “All Mirrors” je autorefleksivan, intiman i ogoljen album kroz koji se teško prolazi zbog svih zakuljica i turbulencija koje su mu imanentne. U svojim tridesetima i nakon svih loših ljubavnih iskustava, posebice zadnjeg odnosa koji je nazvala razvodom, iako nije bila vjenčana, Olsen je sazrela i sada je odvažnija da ide u teritorije na kojima dosad nije bila. To pokazuje već uvodna “Lark”, koja govori o ljubavnom odnosu, prekidu i načinu suočavanja s prošlošću. Filmski zvuk te izmjena vokalnih registara tvore ringišpil koji traje šest minuta u kojem se izmjenjuju baladični momenti s onim žešćim što prati i vokal koji je u jednom trenutku nježan da bi u sljedećem eksplodirao. Predivno orkestrirana numera i ciljano osmišljena za uvod, “Lark” je jedan od jačih momenata albuma.

Sljedeća “All Mirrors” govori o promjenama i prolaznosti. Nostalgična i melankolična, dok u isto vrijeme synthevi daju posebnu notu popa i hitoidnosti. I’ve been watchin’ all of my past repeatin’ uvodni je stih koji se može odnositi i na intimni i na glazbeni put. Olsen kao da želi reći da je spremna za novo i uzbudljivo, no u isto vrijeme zrelost je opominje da je ljepota prošla da bi sada došlo nešto stabilnije i vrjednije. “New Love Cassette” inspirirana je Sergeom Gainsbourgom i njegovim albumom “Histoire de Melody Nelson”, “Spring” je još jedna ljubavna numera s retro zvukom i nonšalantnim vokalom, “Tonight” je opet gudački prožeta i lijepo orkestrirana balada, a album zatvara “Chance”, lagana, eterična i nježna numera s vokalom koji podsjeća na Patsy Cline ili jazz dive poput Billie Holiday i Elle Fitzgerald.

“All Mirrors” velika je promjena za Angel Olsen. Teatralan, raznolik, na momente hermetičan pa opet transparentan, melankoličan, bogata zvuka i kameleonskoga vokala. U planu je i akustično izdanje ovoga albuma pa će biti zanimljivo čuti kako zvuči bez bogatih zvučnih kulisa, produkcije i aranžmana.