Angel Olsen “Big Time”: vrijeme zrelosti

Tri godine nakon albuma “All Mirrors”, koji je bio u znaku teatralnosti i raskošnosti, kako glazbeno tako i vizualno, Angel Olsen sa šestim albumom “Big Time” okreće se ka jednostavnosti, sirovosti i toplini countryja i americane. Poznata po folk izričaju, spisateljskoj vještini i suptilnom vokalu koji prizivaju ranjivost, intimnost i krhkost egzistencije, sa šestim izdanjem kantautorica otkriva svoju zrelost, iskustvo i senzibilitet prema tradicijskoj glazbi. Angel Olsen sklona je kameleonskom pristupu glazbi pa je tako i “Big Time” plod promjene, kako unutarnje tako i vanjske. Nije prevelik skok od folka do countryja, no od dramatičnih aranžmana prethodnog albuma svakako je. Producent Jonathan Wilson uspio je transponirati ono po čemu je glazbenica poznata u country ruho, istovremeno ne gubeći stil koji glazbenica njeguje.

Ovo je country na način Angel Olsen, u kojem se odlično snašla, dakle, više nego puko koketiranje i imitacija, prije posve svjestan uron u određeni stil i žanr. Kada se spominje privatno i zašto je toliko važno na ovom albumu odnosi se na outanje glazbenice roditeljima i prihvaćanje vlastitog seksualnog identiteta. Tri dana nakon preminuo joj je otac, a nedugo zatim i majka. Tri tjedna nakon majčine smrti Olsen je sjela u studio i snimila album. Prihvaćanje vlastite osobnosti izrazila je rečenicom kako u 34. godini napokon može biti slobodna i ono što je. Nije čudno što su se takva intimna prekretnica i gubitak oba roditelja prelili u album. “Big Time” najintimnije je izdanje glazbenice dosad, svojevrsna ispovijed samoj sebi i onima koje je izgubila, onome što je dobila i svemu što stoji između. A toga je puno – zaljubljivanje, razočarenje, tjeskoba, pitanje identiteta i pronalaženja, potisnute traume, život u rascjepu između očekivanja i ostvarivanja – sve ono s čime se mnogi mogu poistovjetiti.

No, gubitak voljenih svakako je najveća trauma, pogotovo u trenutku kada se osjetite slobodnima biti ono što jeste. Uvijek prisutne melankolija i čežnja, na ovom albumu dobivaju dodatni sloj ekspresivnosti zbog country i americana aranžmana. Olsen u ovim pjesmama pije s izvora Emmylou Harris i Linde Ronstadt, pritom zadržavajući svoj stil i svoj izraz. To je očito već s uvodnim taktovima “All The Good Times”, koja zvuči kao prava country balada s motivima nesretne ljubavi, oprosta i sjećanja na dobra vremena. Prekrasan aranžman s rogom, violinom, basom, bubnjevima i perkusijama daje pjesmi na blagoj himničnosti i svakako odaje dojam intenzivnog proživljavanja i doživljavanja boli. Kada se tome pridoda sjetan i nježan vokal, koji progresijom postaje smjeliji, dobije se pjesma kakva će ostati pri vrhu najboljeg što je Olsen napisala i otpjevala, a na ovom je albumu napisala sve osim “Big Time”, na kojoj joj se pridružila partnerica Beau Thibodeaux.

Osim roga i gudačkih instrumenata na albumu se korišteni i flauta, klavir, mellotron, truba, mandolina, a ključna je, naravno, akustična gitara. “Big Time” još je jedna country balada na tragu spomenutih country heroina, “Ghost On” najintimnija je pjesma koja odiše ranjivošću i gubitkom, “All The Flowers” možda je i najljepše što je glazbenica ikada napisala, “Go Home” i “Through The Fire” referiraju se na traumu i tugu koja slijedi, dok završna “Chasing The Sun” svojom mirnoćom i snagom ostavlja prostor novome i nedoživljenome, sa sentimentom koji budi optimizam, koliko i stoičko prihvaćanje žalosti s otvorenim pogledom u budućnost. Sposobnost stvaranja u najtežim trenucima uglavnom izvuče najbolje od onoga koji stvara. “Big Time” u tom je smislu i veliko vrijeme i veliki gubitak, i presudno vrijeme i konačno prihvaćanje života. Teško je zamisliti bolji izraz i stil od countryja kako bi se navedeno dočaralo i uglazbilo. Angel Olsen u tome je uspjela.