Još jedan metal soundtrack za sve južnjačke seljačine

Kad god čujem Maylene & The Sons of Disaster odmah mi misli pobjegnu na film “Deliverance”, sviranje banjoa i maltretiranje bijelih turista koje lokalni zaostali i bezubi grmalji koji smrde na pišalinu tjeraju na analni seks i skvičanje kao svinje. Nisu baš lijepi prizori, ali ovaj bend izaziva južnjački osmijeh na lice i svakim albumom uspjeva iznenaditi.

Nakon prošlog albuma, na kojem smo objasnili priču iza imena benda, ovaj je još jednom ‘jako originalno’ i ‘iznenađujuće’ nazvan “III” (moram priznati, i to mi je puno draže nego ostaviti taj prokleti ‘self-titled’). Metalcore vremena frontmena Dallasa Taylora svakim albumom su sve dalje i ovo sve više ispada definicija pravog southern metal/rocka.

Od zadnji puta promijenili su cijelu postavu, ostali su samo pjevač i basist, no i dalje im zvuk eksplodira ispod čeka tri gitare. Uvodne “Waiting On My Deathbed” i “Settling Scores By Burning Bridges” sve postavljaju na poznato mjesto – u Alabamu, a “Just A Shock” prvo je druženje s melodičnim pjevanjem na refrenu.

Totalno southern-riffove upotpunjuju nekim banjom i urlanjem u stilu Everytime I Die, ali zato je veliko iznenađenje nedovoljno lagana za power baladu, ali u odnosu na ostale – totalna južnjačka mainstream rock pjesmica “Listen Close“.

Dalje se sve više družimo s dijelovima koji podsjećaju na Scott Weilanda i njegova vremena u Velvet Revolveru. Posebno na “Harvest Moon Hanging” i “The Old Iron Hills” koja zvuči kao njihovi najbolji trenuci.

Na kraju su na “Oh Lonely Grave” banjo i usnu harmoniku zamijenili smireni Anselmo u južnjačkom izdanju i najbrži metal-dio albuma, da bi jako zanimljivo nazvana “The End Is Here… The End Is Beautiful” sve ubila jednim južnjačkim sprovodskim i uspavanim instrumentalom.

Sve ono što nam se sviđa kod Maylene je ovdje, uz dodatak da je album bolji od prošlog jer baš svaka pjesma ima bar jedan odličan i poseban dio. Nije to ni novo, ni nešto originalno, ali spojiti Slayerovu raspižđenost i južnjački ‘honky’ pristup Lynyrd Skynyrda opet im je uspjelo. Odmah nije teško pogoditi da će se sljedeći album zvati “IV”, a neka bude barem jednako fora kao ovaj. Bit će super!