Poljska psihodelija sa svjetskim manirima

Nakon ovog, trećeg po redu studijskog albuma, više nema nikakve sumnje da je poljski Riverside ponajbolji progresivni rock bend zadnje generacije. Iako izuzetno depresivan, psihodeličan i mračan, njihov je opus istovremeno vrlo kompleksan, institucionalno dubok i vrlo utjecajan.

Uspoređujemo li “Rapid Eye Movement” s prijašnjim albumima, recimo sa “Second Life Syndrome“, doći ćemo do zaključka da se i ovdje radi o vrlo kvalitetnom materijalu, koji se svojom mračnom stranom kreće između Pink Floyda, Porcupine Tree, Blackfielda i Opetha, a povećani obim korištenja ‘hevijaniziranog’ gitarističkog tehniciranja navodi na zaključak da je veza s Dream Theatera dosta povećana.

Isto tako, ovo je nešto melodičniji album, s manje kaosa, ‘umetnutim’ elektroničkim sekvencama, synthevi su također ‘more heavy’, klavijature maksimalno psihodelizirane, izraženija je distorzija, a epski utjecaj je podjednak, mali, ne i zanemariv.

Gitaristički rad mi se čini nekako najuvjerljivijim, pogotovo u dijelu gdje se ‘bori’ s vokalima, što mi je prikladno usporediti s načinom na koji je to radio David Gilmour na svojem lanjskom solo albumu “On an Island“.

Osjećam da ima u tom gitarističkom dijelu elemenata zahvaljujući kojima bi mogli malo proširiti stilsku ‘šetnju’ i na progresivniju alternativu nalik na, recimo, A Perfect Circleovu. Ipak, ponajviše sam ovaj album doživio kao kombinaciju Opethovih remek-djela “Deliverance”, “Damnation” i “Ghost Reveries”. Dakle, puno rockerske depresivnosti, dubokih osječaja, ali i snažnijih, utjecajnjijih heavy rock dijelova.

“Through the Other Side“, “Embryonic” i “Cybernetic Pillow” otprilike bi odgovarali takvoj varijanti, “Beyond the Eyelids” ima najviše Dream Theatera, poglavito u klavijaturističkim passageima i konstruktivnom gitarističkim dijelovima, dok je “Rainbow Box” pjesma s najviše alternativnih elemenata.

Zanimljivo, ima ovdje i jedna pjesma koja djeluje najveselije, s najviše lijepih, čvrstih melodija, plivajućih klavijatura, catchy ritmova, pjevnih refrena, distorzivnog basa i pravilnog bubnjanja. Ona se zove “02 Panic Room“, prvi je singl i svojeg remiksiranog ‘blizanca’ ima na bonus discu. A upravo se na tom bonus discu i najviše osjeća poveznica s Pink Floyd, poglavito u instrumentalnom dijelu pjesme “Back to the River“, gdje je moguće prisjetiti se na svevremensko remek-djelo – “Shine on You Crazy Diamond”.

Upravo je taj dodatni disc još jača pozivnica za nabavku ovog albuma, kojim se Riverside, da to još jednom ponovim, ušetao u prvu progresivnu ligu. Tako da ih sada više nitko ne može, a niti smije, doživljavati kao bend koji ima potencijala. Po treći put je dokazao da, ne samo da ga ima, nego ga i zna iskoristiti.