Dobrodošli u svijet modernih zombija

Poljski Riverside nije nepoznanica ljubiteljima prog zvuka koji su zasigurno s nestrpljenjem iščekivali izlazak njihovog petog studijskog albuma.

Tim više što je iznimno hvaljeni “Anno Domini High Definition” (2009.) postavio letvicu toliko visoko da su se mnogi s pravom zapitali je li bend u stanju nadmašiti samoga sebe. Odgovor na ovo pitanje je dvojak, a na kraju ovisi o onome što ste očekivali. Mnogi su se nadali žestokom nastavku “ADHD” albuma, no osim sličnosti s društvenom problematikom kojom se album tekstualno i tematski bavi, sve druge dodirne točke nestaju. Barem što se usporedbe albuma tiče.

Sve karakteristike koje ovaj bend i čine toliko posebnim su i dalje nazočne, ali se manifestiraju na ponešto drugačiji način. “Shrine of New Generation Slaves” osim nezgrapnog naslova, koji se slaže u lijepi akronim “SONGS”, donosi osam introspektivnih osvrta na modernu svakodnevicu. Začudo, iako sve samo ne vesela, tema nije učinila ovaj album ni približno toliko mračnim kao spomenuti “ADHD”. Unatoč tome što je ovo prilično intenzivno i emotivno izdanje, kao uostalom i svi njihovi dosadašnji albumi, riječ koja nekako najbolje ide uz njega je ‘smooth’.Od početka do kraja, sve se pjesme jednostavno pretaču jedna u drugu. Album nas cijelo vrijeme diže i spušta, vodi kroz različita emotivna stanja pričajući priče o izgubljenosti i podčinjenosti čovjeka u modernom svijetu. No to nije ništa neobično za Riverside jer je jedna od njihovih glavnih karakteristika to što se igraju jakim kontrastima u aranžmanima pjesama, u kojima se, među ostalim, izmjenjuju osjećaji veselja i tuge, jednako kao šapati i vriskovi.

U njihovo najzrelije ostvarenje nas uvodi energična i melodična “New Generation Slave” kao predstavnik tipičnog ‘Riverside zvuka’. Nakon nje odmah slijedi promjena vibre s nježnom “The Depth of Self-Delusion” koja će vas gotovo neprimjetno uljuljati u potpuno drugačiju atmosferu, možda upravo onu iluzornu o kojoj i pjeva. Ona, uz “Deprived“, ima najzvučnije melodije i gitarske riffove na cijelom albumu. Nije uzgred spomenuti kako je ovaj put Mariusz iz sebe vokalno izvukao sve što je mogao, pružajući na uvid iznimnu lepezu raznolikosti i specifične glasovne mogućnosti. Iz sanjive “The Depth of Self-Delusion” nas naglo trga groovy “Celebrity Touch” s distorziranim vokalima i klavijaturama, za koju je bend nedavno objavio i videospot koji vizualno jasno otkriva koncept albuma, te vjerno prati tekst pjesme.

“We Got Used to Us” je pored “Embryonic” vjerojatno najljepša balada koju su ikad napisali. Divna, emotivna, produkcijski savršena stvar s odličnim bas i klavijaturskim dionicama, koju je naprosto milina slušati. Osim što je otvaraju zanimljive spacey klavijature, “Feel Like Falling” nekako najviše i karakterizira određeni prizvuk psihodelije koji se proteže kroz pjesmu, a najbolje se čuje upravo u spomenutim klavijaturama i gitarskim riffovima.

Osobni favorit cijelog albuma, “Deprived“, ima potencijal da vas osvoji na prvo slušanje. Nema toga što ovdje nije izvrsno, od same teme koja odmah ostaje u uhu, preko odličnih prijelaza, do loungy i jazzy vibre koja je upotpunjena izvanrednim saksofonom. Sva raskoš benda ovdje se očituje u punom sjaju. “Escalator Shrine“, osim što je najduža, ujedno je i eponimna pjesma ovog albuma. Možda najviše od svih doziva u sjećanje prog bendove iz ’70-ih. poput Emerson, Lake & Palmer. Jako je raznovrsna s odličnim proggy prijelazom po sredini pjesme i, opet, distorziranim klavijaturskim sekvencama. Za kraj je ostavljena “Coda“, kratki akustični outro u kojem se ponavlja tema iz “Feel Like Falling” i koji zaključuje priču s naznakama da ipak postoji izlaz iz potpunog ništavila.

Jasno je da su s ovim albumom Riverside u potpunosti raskrstili s metal elementima u svojoj glazbi. Prema riječima samog Dude, ovo je početak novog i zrelijeg poglavlja za bend u kojem će se više posvetiti melodijama i rocku s organskim prizvukom. “SONGS” je upravo takav: drugačiji, zreo, organski, emotivno nabijen, srčan i hipnotičan. Ne preostaje nam ništa drugo nego da se prepustimo prirodnim promjenama koje prate sazrijevanje ovog benda, te nastavimo i dalje pozorno pratiti rad ovih izvrsnih muzičara.

Tekst: Kristina Grubišić