Još je prerano za potpuni procvat

Ako prvenstveno volite The Flaming Lipse, Mercury Rev i Becka, The Earlies je definitivno bend za vas. Uz ovaj niz autora, dalo bi se povući još nekoliko paralela sa sličnim izvođačima, ali poanta je jasna. The Earlies su neo-psihodelični-electro-indie-pop-rock bend koji koriste mnoge umjetne dodatke da bi što bolje dočarali melodioznost svojih pjesama.

The Earlies su poznati zagrebačkoj publici jer su prošle godine imali koncert u Teatru &TD, a onaj tko je propustio taj događaj, s bendom se mogao upoznati preko njihovog debija od prije par godina, jednostavno nazvanog “These Were The Earlies“.

“The Enemy Chorus” donosi jedanaest novih skladbi koje suvereno vladaju već spomenitim žanrovima, indie pop rockom pomješanog s psihodelijom, uz ponešto elektronike i bogatih aranžmana. Ponegdje se previše razmašu, pa u nekim trenucima album zvuči malčice preforsirano, ali na svu sreću, ti su momenti rijetki.

Album otvara “No Love In Your Heart” koja ima pomalo zbrkani uvod, pa dionicu na violončelu da bi se pretvorila u živahni elektro pop. Razrađivanje glazbene podloge traje i traje, tako da vokal uleti tek negdje u sredini pjesme, a on je dosta nježan i smiksan, što se osjeti i na većini pjesama, a često imamo i višeglasja što dodaje veću melodioznost samim pjesmama.

Slijedi ju “Burn The Liars” koja ima vrlo trzajući ritam kojeg prvenstveno proizvode klavir i bas, a refren je vrlo zarazan, vrlo visoko otpjevan u odnosu na ostatak pjesme. Naslovna “Enemy Chorus” počine akustično da bi se postepeno razmahala sa svakojakim dodacima.

“The Ground We Walk On” je pravi osunčani pop, prepun sitnica koje uljepšavaju samu skladbu. Posebno su me se dojmile raznolike frulice koje se pojavljuju nakon pripjeva, a akustična gitara koja se proteže kroz cijelu skladbu daje zavidan tonus pjesmi, a opet je gotovo neprimjetna.

“Gone For The Most Part” je lepršavi instrumental koji u početku zvuči jako zbrkano, kao da instrumenti nisu usuglašeni, ali ubrzo se sve ukomponira u bogatu i kompaktnu cjelinu. “Foundation And Earth” ima uvod prepun truba, “Little Trooper” je pomalo uspavljujuća, dok “Broken Chain” zvuči kao miks gospela, countryja i psihodelije, a sve završava još jednim instrumentalom “Breaking Point” u kojem se naveliko poigravaju svim i svačim što im je došlo pod ruku.

Jedan od najraširenijih žanrova danas je indie rock, smjer kojim mnogi bendovi traže svoj put k slavi. U Kanadi i S.A.D.-u su isplivali mnogi bendovi o kojima se počelo pisati na sve strane. Donedavno se nije moglo očekivati da na vrh Billboarda zasjednu The Shins ili Modest Mouse, ali početak ove godine je ukazao da se nešto mijenja, i to nabolje. Britanija je oduvijek više cjenila takve bendove, ali izgleda da su se i Ameri zasitili gangsta repa.

Među takvim bendovima zasigurno ima mjesta i za The Earlies, ali kako im i samo ime kaže, još je malo prerano za njih. Zašto? Pa tek imaju samo dva albuma iza sebe koji su vrlo dobri, ali ne i izvrsni kao primjerice dva albuma Arcade Firea. I dok će Arcade Fire puniti stadione na velikoj turneji, The Earliesima preostaje i dalje mukotrpno raditi, raditi ‘male’ koncerte na kojima će povećavati fanovsku masu.

Za nekoliko godina možemo očekivati njihov definitivan proboj u vrh indie rocka. Potencijala imaju, samo ga ne smiju izgubiti negdje ‘po putu’…

Album “The Enemy Chorus” proglašavam vrlo solidnim izdanjem, ali ipak još dosta zaostaje za radovima nabrojanih grupa, pa ga ne mogu ocjeniti više nego čvrstom trojkom.