The Divine Comedy
Victory For The Comic Muse
Datum izdanja: 19.06.2006.
Izdavač: Parlophone / Dallas Records
Žanr: Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Orkestralna pop grupa The Divine Comedy je projekt Neila Hannona u kojem on pjeva, sklada i drži glavnu riječ. Dolaze iz Irske, a postoje još od samih početaka brit-pop ere, 1989. Nakon uspješnog “Casanove” iz 1996. slijedio je lagani stvaralački pad pa su 2001. pokušali nešto promjeniti za što je u pomoć pozvan slavni producent Nigel Godrich koji je od njih napravio brit-pop izvođače. Album “Regeneration” dobio je dobre kritike, ali je komercijalno propao zbog čega se bend odlučio raspasti.
2004. Neil Hannon se sjetio reaktivirati i posvojiti ime benda, i nije ga bilo briga što drugi članovi misle o tome, tako da i ne čude njegove izjave: “The Divine Comedy is Neil Hannon“. Tada je izašao “Absent Friend” s par predivnih stvari, a ovih dana je objavljen novi, deveti po redu album “Victory For The Comic Muse“.
Neil Hannon ima osjećaj za stvaranje dobrih pjesama, kojih ima i na ovom albumu, ali neke od njih su sasvim prosječne te ih ne spašavaju ni obilne orkestracije i producentski zahvati. Među takvima je i “Diva Lady” koja je odabrana za prvi singl.
Kao i na prošlim, tako i na ovom albumu ima mnoštvo zabavnih tekstova što se najbolje vidi na uvodnoj stvari.
“If there’s a war, I’ll sleep with you before you get killed…” – ovim riječima započinje album i pjesma “To Die A Virgin” koja je vrlo zarazna, a govori o dječaku koji čitajući bratove porno časopise isčekuje poseban rođendanski dar od djevojke (“Well, we’ve been going together, Since the eighth of November, And though it seems like forever, I very clearly remember, You told me on our first date, What you’d do on my birthday, Well hooray! it’s my birthday! And frankly, baby, I can’t wait”).
Slijedeća pjesma “Mother Dear” bazirana na melodiji country benđa je isprika majci za sve nepodopštine koje je napravio u mladosti, kada je između ostaloga bio uvjeren da je posvojen.
“Arthur C. Clarke’s Mysterious World” je jedan od favorita albuma, zvuči kao neki evergeen. Pjesma koja ugođajem podjeća na južne krajeve, a u njoj Neil Hannon govori kako ne može shvatiti svoju djevojku pa je uspoređuje s mnogim čudima prirode.
Na trenutke blistav, u cijelosti solidan pop album, koji nije previše razočarao niti iznenadio, The Divine Comedyju sigurno neće vratiti sjaj iz sredine ’90-tih, ali se vidi da ih se još ne treba do kraja otpisati.