Kylie bez kajle

Je li se Kylie pomamila za utjecajem i trendom koji je uspostavila Adele, pa u stanci dok se Adele posvetila obitelji, njenim oružjem želi uzeti dio kolača, pitanje je koje će se možda nametnuti nekom od slušatelja u ciničnom raspoloženju.

Za ostale konzumente Kylienog novog projekta “The Abbey Road Sessions” bitnija je informacija da je Minogue svoje hitove vrlo pristojno locirala, uhvatila esenciju i transferirala u novi, staromodni orkestralni kontekst, koji uspijeva biti relativno sažet, ne pretjerano kičast, a orkestar daje interesantne minimalističke boje. Efekt bi se mogao slikovito opisati kao kad vidite neku plemkinju u relativno jednostavnoj, ali bez sumnje lijepoj haljini, s decentnim i lijepim nakitom.Kylie je učinila korak natrag, u smislu da je staromodno pristupila realizaciji projekta, ali je ta staromodnost učinila projekt uspješnim pa, kad se sve zbroji, čini dva koraka naprijed. Doziranjem instrumenata i glasnoće Minogue je uspjela postići zavidnu dinamiku, a aranžmani su šlag na torti: seksepilna Australka svoje je uspješnice učinila podjednako seksepilnim. Koristeći princip ‘manje je više’, najsenzualnije note su one koje su najtiše, rečene na pola glasa, u uho.

Kylie na “The Abbey Road Sessions” prezentira pop muziku kakva treba biti: delikatna, zaigrana, seksi, zanatski besprijekorno komponirana, otpjevana i odsvirana. Nova pjesma “Flower” prikladno se uklopila u ovu cjelinu.

Istini za volju, neke pjesme od ‘retro’ pristupa nisu profitirale: megahit “Can’t Get You Out Of My Head” zazvučat će kao neki sezonski hitić Danijele Martinović, a zimzelena “The Locomotion” dozvat će u sjećanje uspjeliju obradu Električnog orgazma, jer marširajući bubnjevi ne mogu prikriti činjenicu da pjevačica zvuči kao da bi bila negdje drugdje, za razliku od ‘lijene’ izvedbe dragih beogradskih bitangi. Zatim, Kylien glasić ne može baš izvući sve emotivne trenutke gdje treba ‘razvaliti’ – na mjestima zvuči tanko i ne pretjerano uvjerljivo.

Zato drugih aduta koji ističu Kylieno delikatno i senzualno pjevanje ima po svim dijelovima ploče: “All The Lovers” (koja perfektno postavlja osnovni ton ove ploče), senzualna “On The Night Like This” i u pravom pettyevskom aranžmanu “Hand On Your Heart“, zaključna “Never Too Late“, narajcana “Slow“, koja daje primjer našoj Natali Dizdar kad želi obraditi “Ovaj ples dame biraju” – dakle, dramaturgija se postiže izraženom seksualnošću u glasu i napetima usporenim ritmom dok ne počne derati traku za snimanje.

Uza sve manjkavosti “The Abbey Road Sessions” ploča je koja može Kylie približiti novoj publici bez da se izgubi dio stare, što je uvijek sklizak teren i za glasovno kompetentnije izvođače od Minogue, koja je uglavnom uspješno zaobišla većinu zamki i podarila vrijedan zvučni dokument kojim dostojno obilježava 25 godina karijere.