Islandska scena je nevjerojatna. Od The Sugarcubes, preko Björk i Sigur Rós, preko benda Sólstafir i multi-instrumentalistice Sóley, čovjek bi zaista pomislio da se nešto nalazi u vodi koju ispijaju.

Uz sva ova originalna, a i pomalo ekscentrična imena, smjestio se GusGus, sastav koji se prije 22 godine oformio u Reykjaviku kao umjetnički kolektiv. Ovaj elektronski sastav od tada je objavio devet studijskih albuma, surađivao s brojnim velikanima electro i pop scene te postao poznat po eklektičnom zvuku i spajanju mnogih raznovrsnih stilova, od techna, trip-hopa i housea pa sve do eksperimentiranja s drugim glazbenim pravcima.

Nakon šibenskog nastupa ovoga ljeta uz bend ćemo zaplesati 6. prosinca u zagrebačkoj Tvornici kulture. Ovom prilikom ćemo među prvima moći uživo čuti pjesme s nadolazećeg albuma “Lies Are More Flexible” uz mnoštvo poznatih numera iz njihove bogate karijere.

Muziku podržava

O samom izričaju GusGusa, tehnikama kojima se koriste u svom stvaralaštvu, s drugom polovicom dua, Birgirom Þórarinssonom, između ostalog smo popričali i o inovativnoj islandskoj sceni te predivnim krajolicima i prirodi koja je neosporno ostavila traga na njih kao individualce.

Za sve one koji nisu imali prilike doživjeti GusGus u live okruženju, kako biste opisali svoju glavnu misiju, tj. ono što želite postići sa svojom glazbom, konkretnije eksperimentiranjem s elektronikom u pop glazbi? Na kraju krajeva, ipak ste krenuli kao umjetnički kolektiv…

Nastupi uživo su ultimativno okruženje za doživjeti srž GusGusa. Uživo konstruiramo sve pjesme od nule kroz stil ranih ’90-ih. To znači da sve aranžmane i zvukove svaki put osmislimo iznova, što rezultira produženim verzijama koje ulaze dublje u emociju svake numere. Uz to, Daniel Agust istražuje i igra se s vokalnim aranžmanom na način da nekako uvijek nadmaši original. Može se reći da time svaki put otkrivamo sve više te da su live verzije uvijek dublje i istraživačke nego originali. Takav pristup uvijek ima jedan glavni cilj – dostaviti savršenu kombinaciju klupskog i pop iskustva na planetu.
U jednom intervjuu rekli ste da je važno biti intiman s tehnologijom koju koristiš. Možeš nam pojasniti tu izjavu i jeste li zainteresirani za eksperimentiranje s nekim novim stilovima i zvukovima koje još niste imali prilike isprobati?

Stvar je u tome da kod stvaranja glazbe nove ideje dolaze s novim zvukovima. Zbog toga je važno pristupiti beskrajnim mogućnostima tehnologije modularnih synthova i konstantno isprobavati nove stvari tragajući za novim zvukovima. U trenutku kada dobiješ zvuk koji ti je kul, on zove da se poigraš s njim na odgovarajući način. U tom procesu melodije i riffovi stvaraju prvu sliku te nove pjesme. Igranje sa zvukovima i izgrađivanje različitih efekata pomaže ti da ostvariš emocionalnu esenciju samog aranžmana, što si i želio postići. Moglo bi se reći da naša interakcija s tehnologijom pomaže u kreiranju samih pjesama, ali nije moguće implementirati baš svaku ideju koja se nalazi u našim glavama.

Osjetni su i raznovrsni utjecaji koje ste kombinirali sa svojom glazbom. Koji su izvođači imali najveći utjecaj na GusGus? Što vas je intrigiralo u počecima, a što u ovom trenutku?

Istina. Povlačimo utjecaje iz svih razdoblja elektronske glazbe, sve ono što smo iskusili. Od ranih ’80-ih, preko novog vala, italo disca, Hi-NRG-a, synth popa, prema houseu i raveu s kraja ’80-ih, prelazeći kroz rane ’90-e i progresivni house. A kamoli drum&bass partije i trance s kraja ’90-ih, prema ranim ’00-ima pokretanjem nove njemačke techno vibre koja je evoluirala kroz pojavu primjerice modernog tech housea. Sva ova glazbena razdoblja su utjecala na nas i gradila naš glazbeni ukus.

Međutim, nikada nismo prepisali ništa iz naših prijašnjih iskustava. Nikada nismo bili dio ‘nečeg novog’. Samo spajamo sve elemente s pop glazbom, čime nam ono što iskusimo svakoga puta postaje omiljena glazba. Neki od izvođača su: Depeche Mode, Lime, Soft Cell, Patric Cowley iz ’80-ih, Carl Craig, The Black Dog, Autechtre, Boards of Canada i Aphex Twin (rana faza) iz ’90-ih, Stephan Bodzin, Oliver Hunteman, Marc Romboy iz ’00-ih i sada Alex Banks, Robot Koch, ANNA te ovih dana bilo što da nam privuče pažnju.

Na koji način održavate visok nivo euforije i uzbuđenja čak i sada nakon više od dva desetljeća postojanja na sceni?

Mladi smo u srcu, pa pretpostavljam time. Također imam dosta loše pamćenje tako da su za mene stvari uvijek na neki način svježe.

U prošlosti ste prolazili kroz brojne promjene u postavi. Možeš li napraviti usporedbu s razdobljem kada ste nastupali i radili na novoj glazboj s mnoštvom drugih članova ili sada kao duo?

Po prvi puta osjećam da bend sada istinski dolazi do izražaja s izvedbama uživo. S fokusom koji je samo na meni i Danielu, dinamika djeluje prirodnije i dolazi do savršenog balansa vokalne izvedbe i electro performansa. Time na pozornici ostavljamo prostora za naše vizuale i za našeg inženjera rasvjete koji je jedan od najboljih.
Gledajući nekolicinu vaših nastupa na internetu primjetila sam jako dobru kemiju i sinergiju između vas dvoje na pozornici. Kako se ta povezanost mijenjala tijekom godina?

Poput kvalitetnog braka gdje povjerenje i intimnost raste kako godine odmiču.

Da se dotaknemo malo i novog materijala, s obzirom da je singl “Featherlight” izašao ove godine. Hoćete li slijediti takav stil i na novom albumu i možeš li otkriti nešto više o samim idejama s nadolazećeg izdanja?

Na neki način da. Ali “Featherlight” je nekako poseban jer sam beat čine nekonvencionalne triole, gdje razdijeliš beat na tri dijela umjesto na četiri kao što je slučaj s gotovo svom pop i klupskom glazbom današnjice. I ostale pjesme s albuma istražuju slične teritorije emocionalnih mješavina temeljnih konstrukcija new wavea i našeg modernog stila produkcije.
Mnogo ljudi povezuje islandsku scenu s Björk, Sigur Rós, The Sugarcubes (u prošlosti) i naravno s vama. Po tvom mišljenju koji su razlozi za toliko unikatni stil koji osjećamo kod glazbenika s vašeg područja? Je li nešto u vodi, a da mi ne znamo? 🙂

Nisam siguran. Međutim, naravno da je Björk postavila temelje, zajedno sa Sugarcubes, da za uspješnu karijeru moraš biti malo ekscentričan i imati svoj stil. Ne samo da su utjecali na scenu, nego i potaknuli A&R ljude iz izdavačkih kuća da znaju za čime tragaju na Islandu. Mi smo tome doprinijeli, pretpostavljam.

Kod islandske glazbe osjetna je ta tendencija za inovativnošću i stremljenjem prema tome da budete drugačiji od ostatka svijeta. Što nam možeš reći o samoj konkurentnosti i vibri koja vlada među bendovima?

Ono što je dobro na islandskoj sceni je činjenica da su svi spremni pomoći i puni su potpore kada to zatreba. Pojedinci sviraju s mnoštvo različitih bendova prije nego što pravi privuče pozornost ljudi. Pretpostavljam da na sceni ne vlada toliko kompetitivnost, uglavnom zbog toga što se svi bave nečim svojim umjesto da rade slične stvari kako bi nadmašili idući, gotovo identični sastav.
Gledajući zaista prekrasne prizore, pejzaže i openito prirodu na Islandu (nažalost samo na fotografijama), dolazim do pretpostavke da i to na neki način doprinosi vašoj kreativnosti?

Ne direktno, ali naravno da nas je naša okolina oblikovala kao individualce, kako u razmišljanjima, tako i u percipiranju. Možda zbog toga volimo da naša glazba bude poput naših krajolika, gruba, a istovremena i duboka i direktna.

 

Muziku podržava
Stisni