Žestoki, brzi, kratki i jednostavni thrash metal – Irci

Tko bi rekao da i Irska konja za thrash metal trku ima? A, eto, ima. Nisu Irska samo U2 i folk struja.

Srećom. Irska petorka koja djeluje u postavi Philly Byrne (vokal), Joe
McGuigan (bas/vokal), Domo Dixon i John Roche (gitare) i Paul Cafferey
(bubnjevi) objavila je četvrti studijski album. Pravi je to noviji,
možda moderniji ili prevedeno ‘hevijaneriziraniji’, melodični, lepršav,
poletan thrash metal prepun pozitivne energije i tekstualne zezancije.Pjesme su brze, jednostavne, riffovi nabrijani i trkački raspoloženi, dosta cleany, solaže britke, brze i čiste, a vokal jako podsjeća na Blazea Bayleya, s tim što je Philliyev čvršći, žešći, ali opet dubok i više heavy no thrashy. Dvanaest pjesama u trideset i šest minuta jako je dobro upakirano u klasični dugosvirajući thrash uradak.

“The Wrong Stuff” otvara album s početnim prijelazima na bubnjevima, skupa s gitarskim istrzavanjem i riffanjem, pa slijedi poletan, brz, ugodan tempo koji se provlači kroz gotovo sve pjesme. Stihovi iz Phillya pršte na sve strane, otpjevani u jednom dahu, da bi na predrefrenu i refrenu uslijedilo vokalno pojačanje, odnosno prateće višeglasno pjevanje.

Da se momci dobro zabavljaju osim što uživaju u svirci, dokazuje i jedna od dužih pjesama na albumu, “Beverly Hills Robocop” (4:21), koja podsjeća na film “Robocop” koji se snimao u nastavcima krajem osamdesetih, a u pozadini se čuje glas robota u nekoliko fragmenata pjesme. Još malo tekstualne zajebancije prikazali su u jednominutnoj pjesmi “Smoke The Blow with Willem Dafoe” malo nalik na S.O.D., kao i “Shitting Yourself To Live” u svojoj 21 sekundi, te u brzim, odrješitijim i potentnijim thrash razaračinama “Backwards Bible” i “Terrorscope“, s jačim udjelima pratećih višeglasja.

“We Started The Fire” najžešća je stvar na albumu i po riffanju i višeglasnom pjevanju, ali i bubnjevi tutnje žešće nego na ostalim pjesmama, a uz bok joj je “Metal Idiot“, koja osim brzinskog ritma, nabijanja teksta, ispjevanog, opet, u jednom dahu u sebi ima i poduže solaže.

Ugodan, slušljiv, himničan thrash metal album, dušu dao za rasterećenje, opuštanje i veselo raspoloženje. Naravno, pod uvjetom da ga se previše ne povezuje sa stilskim srodnicima, jer to bi već počelo opterećivati.