Ne mo’š pobjeći od korijena

“Čovik od soli” je dvosveščana kompilacija koja prikazuje kako Gibonnijeve pjesme funkcioniraju u klapskom, odnosno rockerskom kontekstu. Sve su verzije snimljene na Večerima dalmatinske pisme u Kaštelima.

Već sada možemo konstatirati da su pjesme Zlatana Stipišića Gibonnija,
čovjeka koji je ove godine napunio tek 41, obilježile naše vrijeme.
Umjesto da se nabrajaju nagrade koje je osvojio, valja reći da mu mnogo
pjesme jednostavno žive svoj život: počevši od legendarne “Cesarice” do današnjih dana.

Na pitanje u čemu se razlikuju otac i sin Stipišić, stariji ima nadimak Delmata, a mlađi Gibonni, čovjek koji dobro poznaje obojicu, Tedi Spalato odgovorio je: “Priča je ista. Operacionalizacija je drukčija. Stipišić pripada jednom vremenu, načinu čeprkanja po etnomuzikologiji, starim napjevima, starom jeziku… Gibo je to preuzeo, ne doslovno, ali na drugi način. Ja sam ga u kolijevci gledao, u trinaestoj godini, kad bih dolazio na probe kod Ljube Stipišića. Gibo je stasao na drugi glazbeni način, ali u suštini je ista priča. Kad Gibo pjeva ‘Temperu’, ista je stvar kada Stipišić pjeva ‘Testament’.”

Ova izjava najbolje objašnjava zašto su klapske verzije Gibonnijevih pjesama možda čak i uvjerljivije od Gibonnijevog originala. Gibonni kao izvođač teži tome da bude ponešto suzdržan i po tome je sličan još jednom dalmatinskom bardu, Arsenu Dediću. Klapske verzije otklanjaju taj ‘problem’, ujedinjuju intimni ton Stipišićevih skladbi i izvlače ono nedorečeno u Gibonnijevim interpretacijama na površinu i daju bogatstvo emocija gotovo na pladnju.

Klapske verzije Stipišićevih stvari su najbolji primjer ciklusa u kojem umjetnik crpi inspiraciju iz svoje okoline, načini antologijsku pjesmu, a onda mu to okolina vrati tako da mu tu istu pjesmu dodatno unaprijedi. Sve verzije pjesama su minimalno vrlo dobre i to stvarno valja poslušati. Šteta što ovaj CD traje tek 36 minuta.

“Pred kraj pjesme smo se taman našli”, bio je komentar članova grupe Vatra koji su baš izveli pjesmu “Projdi vilo“, koja otvara rockerski CD. Ovdje angažiran rockerski garnizon nije donio neke velike pomake, ali treba spomenuti grupu Zvijezde te Urbana, čija čitanja stvarno vrijedi poslušati više puta jer donose nešto novo.

Sam ponaziv CD-a ‘Pop rock’ treba shvatiti uvjetno, jer je tu grupa Cubismo te jazzer Matija Dedić. Matija sa svojim instrumentalom “Oprosti” je previše nenametljiv, a Cubismo je snimio i bolje verzije “Tempere“. Entuzijastični pjevač te grupe pokušava nešto lijepo otpjevati s publikom, ali to se slabo čuje na disku. Možda da se malo ušminkalo, dodalo u studiju, kakvo pjevanje iz publike, to bi poboljšalo dojam, a ja bih se pravio kao da nisam primijetio.

Ostatak rockera ostavlja solidan, iako ne toliko dobar, dojam kao klape i nalazim shodnim primijetiti da bi ovoj ekipi baš dobro došli recimo Natali Dizdar koja bi izvela raniju Gibinu pjesmu “Daj, ne pitaj”, Belfast Food s “Divji cvit” ili Hladno pivo s “Miss Croatia”.