Na ponos Republike

Višestruko nagrađivana klapa Kaše objavila je drugi album po imenu “Tragom Republike” skupivši na jednom mjestu pjesme dubrovačkog kraja izvučene iz arhiva ili sa snimaka starih više od pola stoljeća.

Klapsko pjevanje već je neko vrijeme na UNESCO-ovom popisu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, no ukoliko površno pratite ovaj žanr i s njime ste danas upoznati samo kroz ponudu radio i televizijskog sadržaja, vjerojatno biste se mogli zapitati kako je to moguće. Jer sigurno vam ne bi bilo jasno što je to Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu prepoznala u izričaju koji sve češće posve otvoreno ulazi u teritorij pop-glazbe izdvajajući se tek prepoznatljivim višeglasjem.Klapa Kaše iz Dubrovnika vjerojatno je dugo vremena bila svjesna udaljavanja klapskog izričaja od tradicije, ugleda i dostojanstva; vjerojatno im je i u određenom trenutku ‘puknuo film’ gledajući banaliziranje i prepjeve kojima su okruženi, pa su odlučili preuzeti stvar u svoje ruke.Gotovo sedam godina radili su na ovom albumu, prikupljali materijale i glazbenu ostavštinu, kopali po arhivu HAZU-a, prelistavali zapise etnomuzikologa Franje Kuhača, gledali stare karte Pomorskog i Etnografskog muzeja kako bi slušatelja upoznali s Dubrovačkom republikom, što kroz edukativnu hrvatsko-englesku knjižicu albuma, što kroz njegov sadržaj.

Osamnaest je pjesama na albumu – točnije petnaest uz pet ‘stihovanja’ sa starim tekstovima dubrovačkih pjesnika praćenih lijericom i gitarom – koje vas vode na put tijekom kojeg ćete posjetiti ključne dubrovačke lokalitete: od Konavala, Cavtata i Dubrovnika do Lastova i dubrovačkog primorja. Šest Kuhačevih zapisa obradio je i aranžirao voditelj klape Vicko Dragojević koji potpisuje aranžman i obradu čak šesnaest napjeva.

Možda će se nekome učiniti da je “Tragom Republike” jedno obično izdanje s prepjevima starih klapskih zapisa, no potrebno je pogledati malo ‘dublje’. Glazba nije bezvremenska, obično nastaje i veže se uz određeno vrijeme i prostor te je treba doživjeti kao takvu. Da bi se u nekim pjesmama i skladbama moglo uživati i da bi ih se moglo interpretirati i slušati kako su zamišljene, potrebno je uvjete njihovog nastanka prilagoditi današnjem vremenu. Odnosno, više igrati na kartu stvaranja autentičnosti, nego na kartu njezine imitacije.

I kada netko danas, u instant-vremenu u kojem živimo, odluči ‘potrošiti’ sedam godina na istraživanje prije nego što snimi album, možete biti sigurni da ga vode neizmjerna ljubav, poštovanje, odanost i ponos prema ostavštini. Nema traljavosti i aljkavosti koje bi dovele do ‘vrijeđanja ugleda i časti’ Republike (posredno i klapskog pjevanja općenito), a kada prvi put čujete njihove glasove nećete se moći oteti dojmu da su posve svjesni važnosti svoje misije. Nije im toliko cilj impresionirati slušatelja (što im bez sumnje uspijeva) već poučiti ga kako da razlikuje klapsko žito od klapskog kukolja.

Klapa Kaše ime je dobila po lukobranu koji se nalazi ispred stare gradske luke i simbolizira klapu kao lukobran višeglasnog pjevanja dubrovačkog kraja. Oni pjevaju, a Republika se smiješi.