Ljubavne priče i malo recikliranja

Kad je grunge ispunio svoju ulogu, kad su neki podlegli pritisku i otišli sa scene na ovaj ili onaj način, ostalo je nekoliko imena koja su, htjela ne htjela, sljedećih nekoliko godina morali jednostavno – preživjeti.

Neki su jednostavno preimenovani u rock bendove, a pored njih Candlebox,
ionako usputni član, nekako se izmigoljio godinama i nekoliko puta
pokucao na vrata onih koji su zbilja jako znatiželjni i pažljivi.

Nije Candlebox nikada bio spektakl, ali svojom blues primjesom, visokim vokalom i s nekoliko ultimativnih evergreen laganica meni su ostali u glavi. Taj uvod napisao sam i prošli put, a ovaj put su me njihovo postojanje i novi album iznenadili još više. Zakopani negdje sa strane, prepustili su reflektore nekim pretpostavljenim bendovima i sitna vijest “Candlebox izdali novi album” izazvala je reakciju “Pa dobro, od kud sad to?!“.

Bedastog naziva “Love Stories & Other Musings” album je svojom konstrukcijom isto takav – bedast. Zašto?! Zato što su snimili devet sasvim neloših novih pjesama i njima dodali nešto što mi je još uvijek jako teško definirati i shvatiti. Ali, o tome malo kasnije…

“Youth In Revolt” puca na učinke Foo Fightersa, “Believe In It” zaboravljivi je singl na kojem uči svoga sina ovozemaljskom životu, a nekoliko stvarčica (“Sweet Summertime” ili laganica “She Come Over Me“) takve su da će, ovisno o raspoloženju, balansirati od dobrih do dosadnih. Ako hoćemo biti pozitivni – fora pjesmuljci, a ako imamo loš dan – tipične pop rock pjesmice koje brzo zaboravljaš. Ali, kao i sve u životu – stvar je perspektive.

“Lifelike Song” kombinacija je classic rock i blues pjesme gdje se na gitarama osjeti dašak Kyussa, a kasnijom improvizacijom pokazuju da su blues-friendly bend. I onda još jedna oprečna – “Baby Love Me” (ima identičnu “Samo za taj osjećaj” melodiju Hladnog piva na početku). Pjesma koja opisuje ovaj bend. Fora ritam, lijepe melodijice koje potegnu čovjeka. I onda se budi stari čangrizavac i mora sve upropastiti riječima – generično i komercijalno. Nadam se da nekad može prevladati i ovaj dobar stav.

I onda dolazi na red ono na što se već upozorilo. Da ne daju previše prostora novim pjesmama, likovi su – ne remiksirali, ne odsvirali uživo, ne remasterirali, nego u studiju ponovno snimili svojih pet najvećih hitova i ubacili ih kao službeni dio albuma! Toliko slično odsvirane i otpjevane, mrvicu izmijenjenog miksa da mi nije točno jasno zašto na taj način skretati pažnju s novog materijala i tražiti neke nove klince da shvate da su već prije snimili nekoliko dobrih albuma.

Naravno, niti jedna od devet novih ne može se ni najmanje natjecati s pet starih, ali nije ni za očekivati da likovi sada budu na svom kreativnom vrhuncu. No potez je tu, kakav je – takav je. I Candlebox su i dalje tu. I dalje ih je simpatično čuti i shvatiti da ima još bendova iz tog vremena za koje bi mi bilo mnogo draže da su ostali vjerni svom originalnom razdoblju. Ali, sada opet zadirem u zabranjenu priču…