Eros Ramazzotti
Perfetto
Datum izdanja: 15.05.2015.
Izdavač: Universal Music
Žanr: Pop
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Napraviti savršen album ‘mainstream pop’ usmjerenja se čini kao najteži sport.
Previše je parametara za zadovoljiti, previše je ciljanih skupina, a tu su još i glazbeni novinari, uvijek spremni za nalaženje raznih dlačica u jajetu…
Ramazzotti je zreo čovjek koji bez problema nosi svoje godine i koji si može dozvoliti da se malo opusti i taj će osjećaj uspješno prenijeti na slušatelja, iako riječi pjesama nisu nužno optimistične, no Erosova interpretacija ih čini takvim da slušatelj osjeti da za svaku frku postoji rješenje. To su pjesme koje donose osjećaj olakšanja nakon dugog nošenja glave u torbi i takve kompozicije ne mogu omanuti u radijskom eteru.
Slično se nastavlja i na springsteenovskoj “Il Tempo Non Sente Ragione“: oslonjena na električne i akustične gitare, snimka ostavlja dojam tople, organske izvedbe. Treća skladba, naslovna “Perfetto” je pop-rock komad koji dosiže studijsku perfekciju i autorsku rutiniranost. “Sogno No. 3” je nešto za što bi ubili domaći pop izvođači s tiražom kao prioritetom, samo da to imaju u svom portfoliju, no ovdje je to pjesma koja ostavlja slabiji dojam.
Veliki refreni, ječeće gitare, rockerske orguljice i gromki bubnjevi se čuju i na “Vivi e Vai“, bezličnom broju koji i ne donosi nešto zanimljivog u Erosov izričaj. Predzadnja “Boun Natale” je još jedan americanom oplahnut broj u kojem se Ramazzotti vokalno razmahao (i to jako dobro) i koji služi kao kulminacija prije zaključne klavirske “Tra Vent’anni“, koja opet podiže ljestvicu prosjeka. Ramazzotti je standardno pjevački uvjerljiv, u vrlo dobroj formi. Uostalom, čovjek je prešao pedesetu, ej!
Na ovom albumu ima materijala za cca 35 do uvrh glave 40 minuta albuma i to bi bila suvislo zaokružena priča pedesetdvogodišnjeg kantautora koji srčano brani svoj izričaj i koji još ima nešto itekako suvislo za reći. Nekoliko ne pretjerano zanimljivih pjesama je razvodnilo dramaturgiju albuma i nepotrebno stvara osjećaj ‘ovo smo već čuli, samo bolje’. U pop-muzici vrag je često u detaljima, a Eros se ne zna igrati s vragom (a onda valjda niti s detaljima) jer je uvijek bio dobar čovjek.