Eros dosegao konfekcijsku perfekciju

    1207

    Eros Ramazzotti

    Perfetto

    Datum izdanja: 15.05.2015.

    Izdavač: Universal Music

    Žanr: Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Alla Fine Del Mondo
    2. Il Tempo Non Sente Ragione
    3. Perfetto
    4. Sbandando
    5. Sogno N. 3
    6. Rosa Nata Ieri
    7. Vivi E Vai
    8. Un’altra Estate
    9. L’amore E Un Modo Di Vivere
    10. Il Viaggio
    11. Tu Gelosia
    12. Sei Un Uensiero Speciale
    13. Buon Natale (Se vuoi)
    14. Tra vent’anni

    Napraviti savršen album ‘mainstream pop’ usmjerenja se čini kao najteži sport.

    Previše je parametara za zadovoljiti, previše je ciljanih skupina, a tu su još i glazbeni novinari, uvijek spremni za nalaženje raznih dlačica u jajetu…Eros Ramazzotti je cijelu svoju karijeru posvetio dosizanju tog svetog grala, pravljenju srednjostrujaške muzike za generacije od 7 do 77, uz postojano zadržavanje umjetničkog digniteta. Katkad je bio blizu, katkad malo dalje, s albumom “Perfetto” nije dosegnuo umjetničku, nego konfekcijsku perfekciju. No perfekcija je perfekcija, nećemo se žaliti… Jest da je “Perfetto” predug, da mu povremeno fali ‘mesa’, no muziku s ovog albuma nije problem slušati, ovo je dopadljiva glazba i nije je problem niti ignorirati, dok je ovako diskretno zvonka i neiritirajuća, lišena svakakvih umjetnih dodataka ‘genijalnih i inovativnih’ producenata, svašta joj se može oprostiti. Ovo je album za staru školu koja se oslanja na provjerene stvari, provjeren zvuk, gdje nema pretjeranog cifranja sa svim i svačim i za to mu treba skinuti kapu, jer to znači da će bar netko od naših mainstream-pop vedeta htjeti napraviti sličan album bez nepotrebnog šminkanja zvuka raznim, uglavnom neinventivnim, modernim produkcijskim trikovima.No, krenimo redom. “Alla Fine Del Mondo” je sjajan otvarač i nalazi Ramazzottija u vrlo dobrom omjeru gitara i banjoa: uz malo dvočetvrtinskog tempa, eto Erosa u živahnom i opuštenom country-izdanju, u kojem će se još ukazati i na “Tu gelosia”.

    Ramazzotti je zreo čovjek koji bez problema nosi svoje godine i koji si može dozvoliti da se malo opusti i taj će osjećaj uspješno prenijeti na slušatelja, iako riječi pjesama nisu nužno optimistične, no Erosova interpretacija ih čini takvim da slušatelj osjeti da za svaku frku postoji rješenje. To su pjesme koje donose osjećaj olakšanja nakon dugog nošenja glave u torbi i takve kompozicije ne mogu omanuti u radijskom eteru.

    Muziku podržava

    Slično se nastavlja i na springsteenovskoj “Il Tempo Non Sente Ragione“: oslonjena na električne i akustične gitare, snimka ostavlja dojam tople, organske izvedbe. Treća skladba, naslovna “Perfetto” je pop-rock komad koji dosiže studijsku perfekciju i autorsku rutiniranost. “Sogno No. 3” je nešto za što bi ubili domaći pop izvođači s tiražom kao prioritetom, samo da to imaju u svom portfoliju, no ovdje je to pjesma koja ostavlja slabiji dojam.

    Veliki refreni, ječeće gitare, rockerske orguljice i gromki bubnjevi se čuju i na “Vivi e Vai“, bezličnom broju koji i ne donosi nešto zanimljivog u Erosov izričaj. Predzadnja “Boun Natale” je još jedan americanom oplahnut broj u kojem se Ramazzotti vokalno razmahao (i to jako dobro) i koji služi kao kulminacija prije zaključne klavirske “Tra Vent’anni“, koja opet podiže ljestvicu prosjeka. Ramazzotti je standardno pjevački uvjerljiv, u vrlo dobroj formi. Uostalom, čovjek je prešao pedesetu, ej!

    Na ovom albumu ima materijala za cca 35 do uvrh glave 40 minuta albuma i to bi bila suvislo zaokružena priča pedesetdvogodišnjeg kantautora koji srčano brani svoj izričaj i koji još ima nešto itekako suvislo za reći. Nekoliko ne pretjerano zanimljivih pjesama je razvodnilo dramaturgiju albuma i nepotrebno stvara osjećaj ‘ovo smo već čuli, samo bolje’. U pop-muzici vrag je često u detaljima, a Eros se ne zna igrati s vragom (a onda valjda niti s detaljima) jer je uvijek bio dobar čovjek.

    Muziku podržava