Kako je teško biti star, a biti mlad

“Paupers Field” bi vjerojatno izazvao više pozornosti da se pojavio prije desetak godina kad su mnogi u Ryanu Adamsu vidjeli novog rock mesiju.

No, od tada je priliku pod svjetlima pozornice dobilo mnoštvo mladih
kantautora slomljenih srdaca i stare duše, opsjednutih zvukom i
ikonografijom americane, pa i Dylanu LeBlancu prijeti opasnost da se kao mnogi od njih neprimjetno utopi u moru melankolije.

LeBlancov prvijenac ipak ima snažne bljeskove talenta, poput ubojite balade “If The Creek Don’t Rise“, čiji efekt bi bio još puno jači da nije okružena podjednako tugaljivim pjesmama. Na spomenutoj pjesmi Dylanu pomaže ultimativni back vokal Emmylou Harris, a osim nje u favorite ubrajam “5th Avenue Bar” koja se bavi puno puta opjevanom temom ispovijedanja duše šankeru i utapanja tuge u alkoholu, no koja ima prekrasnu melodiju sastavljenu od krhke kombinacije Dylanova glasa i akustične gitare, te čela i nježnog sintisajzera.

Osim nesretne ljubavi i sveprisutne tuge (riječi poput ‘agony’ i ‘misery’ se često spominju u tekstovima), Dylan je u pjesmama “Coyote Creek” i “Death Of Outlaw Billy John” opjevao odmetničke vestern sudbine (i one su doduše nesretne).

Dylanovi osjećaji nesigurnosti, osamljenosti i žalosti ipak postaju jasniji kad se uzme u obzir činjenica da je album snimio još u osjetljivim adolescentskim godinama – rođen je 1990. godine. Za nekoga tako mladog vrhunci ovog albuma nagovješćuju da se u njemu skriva solidan potencijal. Ostaje za vidjeti što će Dylanu donijeti zrelost i koliko će taj svoj potencijal razviti.