Blijed album bez izraženog hita

“Valhalla Dancehall” peti je studijski album brightonske šestorke British Sea Power, benda nastalog oko dvojice braće Wilkinson, Yana i Neila Hamiltona, poznatog po neobičnom izboru koncertnih lokacija – svirali su tako na Kineskom zidu i u Polarnome krugu.

Ovo izdanje uslijedilo je nakon soundtracka za dokumentarni film “Man of Aran” (2009.), a godinu potom bili su predgrupa na britanskoj turneji Manic Street Preachers. U jesen prošle godine, pak, izašla je i knjiga “Do It For Your Mum”, koju je napisao treći brat Wilkinson, Roy, inače menadžer benda.No, sve to nije im pomoglo – baš kao ni činjenica da se kao njihovi veliki fanovi često navode David Bowie i Thom Yorke – da slože album koji bi opravdao hvalospjeve britanskih medija koji ih ne zaobilaze još od početka karijere.

Na “Valhalla Dancehall” jači je utjecaj klavijatura nego na prethodnim albumima, one gotovo da su ravnopravne s gitarama, no većinu pjesama, pogotovo one dužeg trajanja, odlikuje prilično monotoni mid-tempo. Pjesmu “George Ray” inspirirali su, po riječima članova benda, George Orwell i kolega mu pisac Ray Bradbury, no ostaje nejasno zašto je za prvi singl izabrana ni po čemu dojmljiva “Living Is So Easy“.

“Valhalla Dancehall” tako je album bez izraženog hita, a iz prosječnosti se izdvaja tek “Stunde Null“, zanimljiva utoliko što potpuno ‘vuče’ na Editorse. Kada bi krenuli u tom smjeru sigurna sam da bi British Sea Power bili mnogo zanimljiviji bend, a ovako vas većina njihovih pjesama natjera tek da stisnete tipku ‘skip’ na CD-playeru, s obzirom da zanimanje za ovaj album ne traje duže od nekoliko preslušavanja.