Put do zrelosti

Uvrnutih folkera ima sve više, kao da je to postao neki trend posljednjih godina, pa je u tom điru krenuo i Adam Green, bivši frontmen The Moldy Peaches.

Još u vrijeme postojanja spomenutog benda, Adam je lagano gradio i solo-karijeru, pa mu je “Minor Love” već šesti album u karijeri. Na njemu se podosta osvrnuo na rad Lou Reeda na pomalo zvrkasti način s podosta neuobičajenim folk-rock formama koje bi mogle izvrsno leći ‘studošima orijentiranim indie zvuku’.

Njegov bariton je često vrlo ležeran zbog čega je cijeli album dobio na ležernosti i sve mnogo bolje sjeda nego kod npr. Jacka Johnsona, ako ništa drugo, barem je Greenov zvuk mnogo originalnijeg pristupa nego Johnsonov. Bilo kako bilo, ovih 14 skladbi je vrijedno preslušati barem jednom jer Greenov renome kreće ‘prema gore’, pa da kroz koju godinu ne bi ispalo da ste propustili nekog vrlo vrućeg i zanimljivog mladog kantautora zbog vlastitog nemara.

Gotovo sve instrumente na albumu je odsvirao sam Adam što ukazuje da je vrstan glazbenik šarolikog opusa, pa lakoćom može balansirati od Lou Reedovskih tema, preko Richarda Hawleya, do prpošnih, gotovo pop komada kojima nedostaje samo menadžerska mašinerija da ih isfura u mega-hitove.

Još jedna pozitivna stvar cijelog izdanja su dužine pjesama jer prosječno traju tek nešto preko dvije minute zbog čega lakoćom teku jedna za drugom, čak i u trenucima kada Adam zabrije na garažu poput s “Oh Shucks” koja je jedna od najlošijih na albumu.

Trenuci koji se svakako ne bi smjeli propustiti s “Minor Love” su zarazno komplicirana “Lockout“, dječje jednostavna “Castles and Tassles” u kojoj razvaljuje na teritoriju pop-folka bolje nego Jack Johnson ili “Goblin” koja neodoljivo podsjeća na radove Devendre Banharta.

Vidi se da je “Minor Love” rađen za vlastito zadovoljstvo u lijepoj i opuštenoj atmosferi zbog čega su pjesme dobile na zrelosti u odnosu na ranije radove gdje je Green zvučao kao pubertetlija koji želi biti nešto. Sve tadašnje mane su prerasle u karakterističan rukopis koji šara od folka do garažnog rocka, a zajedno čini cjelinu koja pršti pozitivnom energijom (barem što se glazbenih tema tiče).