Harvo Jay mogao bi vas iznenaditi

    356

    Harvo Jay

    Sok od agonije

    Datum izdanja: 10.03.2017.

    Izdavač: Samostalno izdanje

    Žanr: Alternativni rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Superžuto
    2. Zapad
    3. Tvornice
    4. Božje uši
    5. Nojzara
    6. Praljudi
    7. Zajedno
    8. Anka
    9. Zasad

    O povijesti Harvo Jaya nemam mnogo informacija, osim šaljivih nagrada koje su osvojili prije dvije dekade (najbolji bend u galaksiji/svemiru). Ne znam gdje su se skrivali do sada, ali je dobro da su konačno tu.

    Ove mi je godine u ruke već došlo nekoliko slavonskih rock albuma promjenjive kvalitete. Naravno, udaljenost od Zagreba čini svoje pa su često ta izdanja (uključujući i ovo) izdana u ‘do it yourself’ metodi što odnosi dio stvari, ali kako mnogi glazbenici to čine iz čiste ljubavi, a ne profita, jasno je da im je to možda i jedino rješenje.

    Možda je baš diy učinio “Sok od agonije” zanimljivim štivom, iako vjerujem da bi s čišćom (boljom) produkcijom neke stvari još bolje sjele na svoje mjesto. Generalno, album šara mnogim žanrovima alternativnog rocka, od sanjivog popa u nekim dijelovima do čistog noisea.

    Muziku podržava

    Uvodna “Superžuto” odmah u startu pokazuje što bend ima za ponuditi. Jednostavan tekst o agoniji mladeži (naslov albuma idealno je pogođen s tekstovima na albumu) protkan je vrlo frenetičnom glazbom koja balansira od laganog prebiranja po žicama do nosiea. U neku ruku djelomično bih ju mogao usporediti sa spojem onog što rade Repetitor i From Another Mother.

    Ritmični world music nas uvodi u “Zapad”, skladbu koja asocira na ranu Bernays Propagandu, kako vokalnom interpretacijom tako i tim post-punk štihom. Kad smo kod vokalnih interpretacija, moram spomenuti da bi vokal mogao biti bolji i raznovrsniji, ali očito je da ne može sve biti idealno.

    Kako album odmiče, tako dobivamo jasniju sliku da se mnogi tekstovi bave upravo agonijom mladih u neimanju mnogo toga što bi trebali imati osigurano. Tako već u “Tvornice” možemo osjećati svu ispraznost koju osjećaju kroz mnoge (ne)dvosmislene parole.

    Ako volite glazbu punu ritma i promjena ritma s jednostavnim, ali vrlo znakovitim tekstovima o problemima mladih u snalaženju u svijetu oko nas, dajte šansu Harvo Jayu i njihovom albumu “Sok od agonije” jer bi vas mogao iznenaditi. Svirački je sve na mjestu, a manjkavost se pronalazi u nedovoljno upečatljivom vokalu i samom zvuku, ali preko toga se može prijeći ako te pjesme zvuče mnogo vatrenije uživo. Znamo da se danas albumi izdaju reda radi i svirke su glavna stvar pa jedva čekam da mi dođu negdje usput, da vidim jesam li se prevario u tome da uživo zvuče još bolje.

    Muziku podržava
    Stisni