Bolje da ovakva glazba ne traje

S manjim ili većim prekidima prisutni su preko 35 godina na glazbenoj sceni. U njihovo muzičko umijeće se nikad nije sumnjalo.

Snimili su i izdali nekoliko pjesama izuzetne snage koje su možda aktualnije danas nego ikad (sjetite se one sjajne “Milion”). Ah da, svirali su ispred Davida Bowiea na maksimirskom stadionu.Njihov novoromantični art rock je imao svoju publiku, no unatoč ogromnom trudu, nisu uspjeli bez predugih diskografskih pauza. Pada mi na pamet novi album grupe Duran Duran “Paper Gods“, koji, iako predug, jasno potvrđuje da stari novoromantičari još imaju aduta u rukavu. Njihov domaći srodnici, junaci ove gorke recenzije imaju – kratke rukave, pa je i aduta manje. Novi album grupe Boa, nažalost, ne potvrđuje cjelokupni kumulativni kredibilitet ove grupe. Stilski gledano, ovo je neinspiriran mainstream pop u kojem gospoda i dama zvuče kao pjesnici koji ne vjeruju u vlastite stihove. Stihovi djeluju neuvjerljivo, klišeizirano, kao da su ih pisali srednjoškolci, a da ih pjevaju roditelji koji su sa svojim potomcima tinejdžerima izgubili okladu pa moraju nešto napraviti.Mirela Priselac gostuje na pjesmi “Daleko u proljeće“, no ni njeno repanje nije uspjelo podići pjesmu iz jednog neugodnog sivila. A na kraju – iznenađenje! Izvedba pjesme “Svi tvoji poljupci” s Ivanom Kindl na gostujućem vokalu je ipak nagrada slušatelju da nije uludo potratio vrijeme za slušanje. Šteta što nisu napisali više ovakvih pjesama… Zapravo, imali su prilike. Pjesma je stara preko 25 godina i sad su je ponovo snimili.

Unatoč dobroj svirci, pjesme na ovom albumu ne uspijevaju pobuditi emocije kod slušatelja. Ova grupa nije zaslužila ovakav album i volio bih da sam u krivu.