16 Horsepower bio je, i još uvijek je, kultni bend. Čak i toliko dugo nakon raspada, “Sackcloth ‘N’ Ashes” ili “Secret South” zvuče jednako inspirativno i snažno.
“Folklore” je značio kraj za 16 Horsepower i početak za Wovenhand, tada novi projekt Davida Eugenea Edwardsa kojim je uplovio u neke nove glazbene vode, s uporištem u jednakoj bazi Edwardsove glazbene genijalnosti, iskrene duhovnosti i spisateljske profinjenosti. Snaga njegova glazbenoga izričaja, njegove obrazovanost, suptilnost i istančanost doveli su do toga da je Wovenhand, kao nekad 16 Horsepower, jednako kultni, ili na putu da to postane. 
Od bendža do gitara, od produhovljenog folka do divljeg rocka, Edwards je s Wovenhandom prošao glazbenu transformaciju, no jednako je impresivan i moćan kao na početcima benda. U diskografiji benda primjetne su dvije faze, prva obilježena folkom, druga rockom. Iako različite, obje su usidrene u istoj matrici glazbe shvaćene kao komunikacije s višim bićem. David Eugene Edwards nije propovjednik, nego svjedok, i njegovo je svjedočenje duhovnosti u glazbi jedno od najintrigantnijih koje danas možemo čuti.
Album koji je nastao nakon erupcije kreativnosti manifestirane na prva tri izdanja, najslabiji je, a možda i jedini slab Edwardsow uradak. “Ten Stones” nema snagu i kvalitetu koje inače krase glazbu Wovenhanda. Možda je razlog tome što je to prvi album na kojem su počeli raditi kao bend i na kojem su surađivali. Dotad je Edwards sve radio sam i to je bila posebna priča, koja je urodila njegovim najboljim albumima. Tek će se kasnijim izdanjima, nakon “Ten Stones”, stvari posložiti, ali na ovom albumu nedostaju svi oni elementi koji se, inače, vežu za Wovenhand.
“The Laughing Stalk” album je koji je, u punom značenju te riječi, predstavio drukčiji Wovenhand. Njime su se probili do šire publike i, zapravo, većina se upoznala s njihovom glazbom preko ovoga albuma. Rockerskiji štih koji danas njegujeEdwards svidio se i kritici i publici jer je zvučao pristupačnije i bliskije od tradicijskoga folka ili neofolka. Iako se na “The Laughing Stalk” i dalje osjete klasična Edwardsova tematika, duhovnost i religioznost, to više nije zvučalo tako inspirativno, mistično i potresno kao prije. Zvuk na ovom albumu direktniji je, siroviji i grublji, kao na, primjerice, u “King O King”. U svakom slučaju, bile ključne gitare ili bendžo, Wovenhand je ovim albumom dokazao svoju kvalitetu i smisao za promjenu zvuka i stila, koji nisu značili ni nazadak ni evoluciju, nego jednostavno transformaciju. David Eugene Edwards sposoban je izraziti se na različite načine, kroz različite žanrove, a da uvijek sadrži svježinu.
Zvijer koje su se prepali fanovi benda naklonjeniji prvim izdanjima, a ostali ga s oduševljenjem prihvatili, album je “Refractory Obdurate”. Polako je Edwards pripremao teren s albumom prethodnikom, pa onda na ovom otišao do ekstrema. To je bio logičan korak, s obzirom na njegov glazbeni put, razvoj i promjene. Sirovost, snaga, ekspresivnost, energija i divljina ovoga izdanja učinile su ga hvaljenim i rado slušanim. Produkcijski je album savršeno odrađen, zvukom rastura, a Edwardsova vokalna transformacija posebna je priča. “Corsicana Clip” najbolji je rezultat kreativne promjene, “Good Shepard” žešća verzija klasičnog Wovenhanda, a “The Refractory” zubi su one zvijeri s početka. Iako Edwardsova nadahnutost, koja se očitovala u pisanju, nije u prvom planu, ovaj album je i dalje kvalitetan i zanimljiv, iako ne i najbolje što Wovenhand može.
Zadnji uradak ispoliraniji je od prethodnika i zvuči kao da je Edwards shvatio što želi stvarati kada stvara rock glazbu, a ostatak bend shvatio kako žele svirati. “Star Treatment” u brzini je niže od prethodnika, ali se čini kao da bi mogao doživjeti sudbinu “Mosaica” i biti najprofinjeniji album jednog ciklusa i značiti naznaku nečeg novoga. “Come Brave” sa svojom energijom nadahnjuje, ali drukčije nego što se naviklo od benda, dok “All Your Waves” i “Go Ye Light” podsjećaju da David Eugene Edwards u sebi još ima onu iskru svjedoka duhovnosti, ljubavi i višeg bića. Na ovom se albumu opet javlja pjesma s motivom ruke u naslovu, prvi put nakon “The Threshingfloora”. Kod Wovenhanda ništa nije slučajno. 
Prijelazni je period između folka i rocka za Wovenhand označen albumom “The Threshingfloor”. Ovaj album sadrži elemente i ranog i kasnog Wovenhanda i na njemu je ta sredina savršeno pronađena. Kako je s prethodnim albumom stvar zakazala, tako se bend na ovom uspio sinkronizirati i spojiti Edwardsov talent i želje s pretenzijama drugih članova. Na pjesmama “His Rest” i “Behind Your Breath” Edwardsova je duhovnost poprimila malo rockerskiji zvuk, koji ćemo kasnije čuti, ali i dalje mračan i profinjen, i dalje dovoljno folk. Ekspresivnost numere “Terra Haute” pomalo je divlja i najbolji pokazatelj kako će kasnije Edwardsow vokal zvučati. “The Threshingfloor” stoji na razmeđu dvije različite, a opet tako jedinstvene priče Wovennhanda i Edwardsove glazbene genijalnosti.
“Mosaic” je najprofinjeniji album Wovenhanda. Na njemu je osjetan prijelaz koji će se dogoditi s “The Threshingfloor”, no i dalje je na tlu folka i tradicijske glazbe. Svakako je zvukom inzenzivniji, čemu najbolje svjedoči “Dirty Blue”, koja svojim zvukom, ali i tekstom, nadmašuje ostatak pjesama s albuma. Ovaj je album najbliži neofolku po svom konceptu i stilu. Mračan je i težak na trenutke, gotovo apokaliptičan. Tome je svakako pridonijela činjenica da je Pascal Humbert postao basist benda upravo na ovom albumu. Otvaranje je albuma intenzivno, dok se prema kraju zvuk umiruje i razblažava. Ritmičnost i odmjerenost “Mosaica”, uokvirena mračnim tonovima, zajedno s elementima s prva dva izdanja, čini ga zadnjim albumom prvog ciklusa Wovenhanda, obilježenog folkom, neofolkom i gospelom.
Prvi album Wovenhanda nastavak je priče zadnjeg albuma 16 Horsepowera. Tradicijska folk glazba kojoj se okrenuo David Eugene Edwards potpuno je obilježila ovo eponimno izdanje. Na “Consider the Birds” taj će zvuk dalje usavršiti i napraviti svoj najbolji album, dok i dalje ostaje nepobitna snaga prvijenca. Ljepota ovih pjesama nije izblijedjela ni do danas. Nikad David Eugene Edwards nije napisao duhovniju pjesmu o svom odnosu prema Bogu od “The Good Hand” (“I am nothing without His ghost within and all your wooden eyes cannot see the good hand upon me”); “Story and Pictures” dostojanstvena je i graciozna sa stihovima koji svjedoče vjeru jače od raznih svakodnevnih propovjednika; “Arrow Head” svojim intenzitetom i ritmom ukazuje na raznovrsnost koja se može postići u folk glazbi. Svaka od pjesama s ovoga albuma stoji kao svijet za sebe jer je se Edwardsova nezauzdana kreativnost jednostavno izlila kroz ovaj album. Na sljedećem će izdanju ona eruptirati, a svjedocimo smo da snažno gori i danas.
16 Horsepower raspali su se 2005., a godinu dana prije toga David Eugene Edwards napravio je najimpresivniji album Wovenhanda. Nije to puka slučajnost jer se upravo na ovom albumu, uz onaj debitantski, čuju sva kreativna snaga Edwardsova genija, njegova snažna duhovnost, odnos prema tradiciji, smisao za glazbu i spisateljska profinjenost. “Consider the Birds” nastavlja u tonu albuma “Folklore” 16 Horsepowera, na kojem se vidjelo u kojem će smjeru David Eugene Edwards krenuti. Od alternativnog countrya došao je do folka, dark folka ili čak neofolka. Sasvim nebitno kako se definiraju taj zvuk i stil, no promjena je bila očita. Iako će se kasnije vratiti gitarama i rock zvuku, bendžo ostaje poseban simbol jednog glazbenog ciklusa, koji je na ovom albumu dosegnuo svoj vrhunac. “Sparrow Falls” najsnažnija je i najiskrenija pjesma koju je Edwards ikad napravio i u njoj je manifestirana njegova glazbena, religiozna i ljudska priča na najbolji mogući način. “To Make A Ring” sadrži sirovost i divljinu dojmljiviju od pjesma sa zadnja dva albuma, “Bleary Eyed Duty” pokazuje spisateljsku kreativnost, a “Oil On Panel” i “Into the Piano” zvukom bi postidjeli i glazbu koja ima ozbiljnije pretenzije od folka. Nemoguće je ne voljeti ovaj album i nemoguće je ne ostati impresioniran njegovom snagom. “Consider the Birds” jedan je od onih albuma koji mijenjaju život i koji uvijek iznova potresaju ustaljene koncepcije o glazbi i umjetnosti.
