Željka Veverec (Mangroove): “Nismo bend samo za Hrvatsku što je jako dobro

Zagrebački neo soul funk bend Mangroove uskoro će izbaciti novi album koji nosi naziv “Sami“. Album su najavili singlovi “Sami” i “Ljubavna”, a zvučna slika albuma će donijeti poneki novitet i iznenađenja.

Još uvijek aktualni album “Put na mjesec” donio je bendu pomak iz, kako sami tvrde, debitantskog ozračja u kojem se uvijek nađu, a pjesme “Blizu”, “To se smije” i “Trip to the Moon” su našle svoj put do publike. Okosnica benda je Željka Veverec uz Tonija Starešinića, a njihov glazbeni rad se širi na bendove koji su također našli svoju glazbenu nišu na sceni.

Tonijev rad u Chuiju i Punk Dati je prepoznat od strane kritike i uskog dijela publike, a radi se o bendovima koji svoju zvučnu sliku dijele s Mangrooveom. Željka je napravila internacionalan korak surađujući s talijanskim glazbenikom Fabiom Puglisiem na albumu “Soul Basement” izdanom za berlinski Stereo Delux, te također sa svojim triom Željka@ease sprema solo album.O Mangrooveu, projektima sa strane, ali i o novom albumu koji nam spremaju, popričali smo s okosnicom benda.Novi singlovi su laganiji, a u tekstovima prevladava ljubavna tematika. Može li se po pjesmama “Sami” i “Ljubavna” već nekako predvidjeti kako će izgledati kompletna zvučna slika albuma?
Željka: Ovaj album koji je trenutno aktualan, “Put na mjesec”, ima u sebi različitih pjesama, izvučeš pjesmu “Radio” s njega i ne možeš reći hoće li to diktirati zvuk ili neće. Ove dvije su najsličnije po nekom zvuku koji se proteže, ali bit će dosta različitih pjesama kao što smo to nekako već pokušali i iskušali na albumu “Put na mjesec”. Možda će se neki iznenaditi. Ima pjesma koja ima nekakve ambijentalno-etno zvukove. Netko ih ne bi povezao s nama, ali mislim da sve to ide u prilog tome da stvaramo muziku neopterećeni od toga.
Toni: Ove dvije pjesme su primjer prve hrpe pjesama koje smo išli snimat jer su bile općenito ideja za album. Na to se nadovezuju još razne ideje, bit će pjesama na engleskom, poneki instrumental.
Željka: Ne može proći bez instrumentala, što je u redu.Toni, pročitao sam da se više baziraš na glazbu nego na tekst u pjesmama…
Ne znam pisat tekstove, Željka piše tekstove, a glazbu radimo zajedno. Instrumentalni dio mi dođe sam od sebe.
Željka: Jazz muzičarima riječi nisu najvažnije, a ja kad radim melodiju, kad sjednem za neki instrument koji ima dvije žice uvijek mi idu riječi pa je kod mene to povezano, a on sluša glazbu.
Toni: Meni glazba više govori, bez riječi. (smijeh)
Željka: Sad želiš reći da meni glazba ne govori? (smijeh) Ja sam više pop, soul, jazzy dio, on je više neki eksperimentalni.
Toni: Ja sam više vizualni tip.
Željka: Zato radiš glazbu jer si vizualni tip .(smijeh)
Ton: To je povezano te slike koje vidiš, napraviš, pa dobiješ zvučnu sliku iz toga.Novi albuma i nova postava benda. Imali ste već dosta rotacija u bendu…
Željka: Imamo tu sreću ili nesreću da stalno mijenjamo ljude. Ili je situacija s ljudima ili imaju druge obaveze i teško je održavati 4-5 ljudi zajedno na jednom mjestu. Kako smo mi autori i kreativni tim koji sve to drži, dok radimo album ne sviramo aktivno. Za pjesmu “Sami” i “Ljubavna” bubanj je svirao Ivan Krajcer, a bas je snimao Farki, no sad imamo novu ekipu. Edi Grubišić Cipal na bubnjevima i Tomi Novak na bas gitari. Moguće da će se na ovom albumu desiti gostovanja, truba, violina, imamo svašta u planu.
Toni: Kad imaš bend koji nije komercijalan i neki novci se ne vrte, teško je naći ekipu koja će biti skroz u tome, koja će to isto osjećati. Pošto nas dvoje to vodimo, naše su pjesme i naša energija. Netko bi htio nešto drugačije, ali pokušavamo to držati u tom svom stilu.
Željka: To nije srednjoškolski entuzijazam ‘svi smo u bendu’, nego imamo pjesme kojima bi htjeli nešto reći. Ljudi imaju neke bendove okolo s kojima rade ili žele više svirati, kako se desi. Uvijek smo imali odličnu ekipu i to treba naglasiti. Svi ljudi koji su bili u Mangrooveu jesu odlični glazbenici, bilo da su otišli u drugom smjeru i orijentirali se na solo projekte, ili su otišli u rock, ali su bili super.

Ono što se također može dosta čuti od strane benda je da se često osjećate kao debitanti. Drugi album “Put na mjesec” je donio određeni pomak, mislite li da će trećim albumom možda nestati taj osjećaj da ste debitanti?
Toni: Tu je dosta kumovao prvi album koji smo objavili, a kao da ga i nismo objavili jer izdavač nije obavio ništa po tom pitanju. Tek su se medijske stvari poklopile s drugim albumom, a nadamo se da će s trećim ići korak dalje.
Željka: Dosta krčimo taj put iako publike ima i nema, i nadam se da će je biti, da će se dogoditi jedan klik, kažu da je dovoljna jedna pjesma. Plivamo uvijek, tj. jedini smo pravi underground jer ne pripadamo alternativnoj sceni jer imamo mekane melodije, a ne pripadamo pop i mainstream struji jer previše sviramo. Mislim da smo slušljivi, teško mi je to reći, ali ispada da nije ovo za svakog, ali bi voljela da ljudi dođu i poslušaju glazbu, naći će dobru svirku i pjesmu koja će im se svidjeti. Nadam se da će se dogoditi taj pomak da se ne osjećamo kao debitanti. Ne znam kako bi nas nazvala, nismo ni na nebu ni na zemlji.

Kada se sluša, pjesme Mangroovea imaju dašak radiofoničnosti. Može li to biti nekakav put do šire publike?
Željka: Nadala sam se to s pjesmom “Radio”, a i radim radiofonične melodije.
Toni: Nismo se bavili tim promotivnim dijelom. Glazba nam je bila bitna, ali skužili smo da treba i na tom dijelu poraditi.
Željka: Možda ljudi kad čuju neku od novih stvari koje im spremamo, koje bi mogle biti prihvatljivije za širu publiku, možda će uzeti aktualni album i iznenaditi se da na tom albumu ima stvari koje su slušljive i radiofonične.

U prošlom intervjuu smo razgovarali o glazbenim utjecajima, i među nabrojanima spomenuli ste Medeski Martin & Wood. Nedavno je Chui svirao s njima i sa Scofieldom. Toni kakvi su dojmovi bili nakon tog koncerta?
To je bio super osjećaj! Čim sam saznao da ćemo svirati imao sam tremu. Svaki put kad bi na YouTubeu vidio njihov video tresle bi mi se ruke, ali kako se koncert približavao trema je padala. Na dan koncerta je trema nestala, super je bilo i opušteno, super je ekipa, poslije smo se družili s njima.

Iz svoje nekakve perspektive, Toni ti si zapravo poput centra više bendova, nazovimo to kolektiva, jer su tu Chui, Punk Data i Mangroove. Od albuma “Put na mjesec” prolaze tri godine skoro. Koliko se po pitanju procesa energije i vremena troši na druge bendove, i u kolikoj to mjeri utječe na rad Mangroovea?
Toni: Što se tiče stvaranja materijala ne uzima to puno energije i vremena. Brže bi išlo da studijski dio ide brže jer se traže termini za studio. Tri benda, nije sad da se toliko puno svira. Svaki bend ne radi komplicirane materijale pa sve brzo ide. Možda bi doma sjedio na internetu po cijeli dan, ovako napraviš za jedan bend, drugi bend, treći bend. To mi je posao i to želim raditi.
Željka: Neke se stvari prožmu zajedno i to nadopunjuje kreativnu energiju. Imam svoj trio s kojim radim covere, ali isto tako krećem u to da radim nove stvari. To se isprepliće, on se tamo može ispuhati više na tu svoju eksperimentalnu i instrumentalnu stranu tako da nekako je ovaj dio kad radimo zajedno u Mangrooveu smireniji i vuče na pop. To je super stvar.
Toni: Sve se tako nekako širi i sve dolazi na svoje time.

Željka ujedno si radila i s talijanskim glazbenikom Fabiem Puglisiem na projektu “Soul Basement“.
Zapravo “Soul Basement” je projekt koji Fabio, kao producent i glavni autor, ima dugo. On je poznavao Tonija i pitao može li mu on preporučiti nekog vokala, i poslao mu je snimku, pošto je Fabiov materijal na engleskom, pjesme “Trip to the Moon” s našeg albuma i Fabio je rekao da je to bilo super. Krenula je naša suradnja, imao je gotove stvari, ja sam ih samo trebala oživjeti svojim vokalom.

Što se tiče “Trip to the Moon” pjesme, koji je i naslovna stvar drugog albuma, spomenuli ste i za novi da će biti pjesama na engleskom. Može li ta suradnja s Fabiom napokon progurati glazbu Mangroovea na inozmeno tržište?
Toni: Svakako. To zavisi tko će to poduprijeti, taj medijski menadžer ili netko. Vani je danas teško proći jer ljudi kod nas koji se bave tim su se koncentrirali na naše tržište, i nemaju kanal za van. Dovući nekog izvana da radi za tebe je teško, jer vani ima hrpa bendova i svi su super, konkurencija je jača.
Željka: S druge strane nismo radili stvari na engleskom ciljano, iako su nas svi pitali jesmo li ih radili da idu van, budimo realni vani i ima gomila bendova, i Velika Britanija i Amerika imaju svoje izvođače na tom govornom području koji su vrhunski.
Toni: Dovoljno je otići do susjednih zemalja tipa Italije, Njemačke, ili recimo do Francuske i naći ćeš tamo hrpu dobrih bendova.
Željka: Napravili smo ih jer su nam došle. Taj utjecaj je jak kao što je u toj soul, jazz, funk glazbi i tako je ostala pjesma, imali smo nešto za reći. Razmišljamo da bi sve te stvari koje su na engleskom stavili na jedan CD ili ploču i izdali je kao takvu. Nadam se da će to netko izdati van i proširiti to barem po Europi.

Koliko god se bend osjeća debitantskim ipak postoje trenutci gdje ste prepoznati. Jedan od tih trenutaka je i vaše gostovanje na Musicology festivalu. Kako je došlo do gostovanja na festivalu?
Željka: Htjela bih reći da bi mogli vani stati i svirati sa svakim, s obzirom što sviramo, jer imamo svjetsku širinu. Nismo bend samo za Hrvatsku što je jako dobro. Kad pogledaš, ne znam je li to dobro za Hrvatsku. Meni je drago što smo tako širok bend i ne bi se sramila, kao što smo 2014. stali ispred Kaziaha Jonesa i svirali prije njega, svirati i prije ostalih veličina.
Toni: Do toga je došlo jer nas je kontaktirao organizator. Imali smo preporuku od njegovog kolege Zedsa iz Ljubljane.
Željka: Surađivali smo na našem prvom albumu, svidjela mu se stvar “Vrijeme”, radio je remiks i kompilaciju. Mislio je da je smo dobar bend koji bi mogao svirati u tom grooveu, u toj nekoj atmosferi Kaziaha Jonesa.
Toni: Dojam je fantastičan, ljudi su super reagirali i bilo je super. Bili smo prvi put u Beogradu i grad nas se dojmio, atmosfera tog grada. Zagreb nam se činio kao manji grad u tom momentu. Ljudi su bili super, super je to iskustvo. Čekali smo jedino na granici četiri sata jer su svi išli na ljetovanje ili na godišnji.
Željka: A i Kaziah Jones je bio odličan. (smijeh) Bilo je stvarno lijepo. Moram priznat da nismo imali tremu, sve je bilo opušteno, on je bio opušten, došao je među publiku, svirao je s njima, pričao je s nama, dali smo mu CD, raspitivao se što to znači. 3-4 puta je nastupao u Beogradu i to možda govori nešto o hrvatskoj publici jer mi se čini da kod nas nije bio još niti jedanput.

Da li vas takva velika imena s kojima nastupate poslušaju, i daju li vam pokoji komentar na vaš glazbeni rad?
Željka: Basist Kaziaha je došao i rekao da mu se sviđa što radimo. Super reagiraju, možeš se slikat s njima, jer realno i oni se bore za svoj komadić neba, mislim iako su se već izborili za njega.
Toni: Treba se staviti na njihovu poziciju. Njima je to jedan dan od 300 dana na touru i vjerojatno imaju još njih koji tako dođu i kažu super ste vi, super smo mi. (smijeh)
Željka: Dobra je činjenica da publika dobro reagira. Publika osjeti, oni koji su došli na Kaziahu Jonesa, ako ispred toga nisi baš dobar ili to nije za taj trenutak, to se osjeti. Lijepo je vidjeti da su ljudi pljeskali, poslije došli i rekli da smo super, a nakon nas je bio Kazaiah koji samo da se pojavi na pozornici, to bi bilo super ljudima. Mislim da to govori neke stvari. Sretni smo zbog toga.

Album će uskoro van, pa koji su daljnji planovi oko promocije albuma?
Toni: Sad čekamo da album izađe van i onda samo svirke. Bit će još singlova, klasično šta radi svaki bend.
Željka: Mi jesmo klupski bend pa će se sad zaredati par svirki da novu ekipu izvježbamo. Volimo svirati u klubovima, stadioni nam nisu dobro legli (smijeh).
Toni: U manjim prostorima možeš opuštenije svirati. U većim prostorima moraš direktno u glavu bez finesa.
Željka: Svakako imat ćemo još singlova. U drugom mjesecu planiramo novi singl izbaciti van i nadam se da će to biti jedna od onih radiofoničnih pjesama koje će prepoznati cijeli svijet, Hrvatska, i regija. Nadam se da će se svidjeti mnogima. Nikad ne znaš što će se dogoditi i s kojom pjesmom će se to dogoditi, ali eto sigurna sam da ćemo dalje svirati. Nakon Zagreba i nakon promocije uvijek idemo na mali tour gdje god možemo, možda i neki festivali upadnu i tom se veselimo.