The Doors. Losanđeleska četvorka šezdesete je ispratila sa boomom: jednim od najboljih debitantskih albuma uopće kao jednom dozom psihodeličnog rocka za kraj ‘ljeta ljubavi’. Eponimni album ovog mjeseca slavi 54. rođendan: objavljen je 4. siječnja 1967. godine.
“The Doors” je vjerojatno najbolji studijski album gledano i u kontekstu njihove cjelokupne diskografije – prepun je strastvene energije ikonskog kvarteta kojeg čine Jim Morrison, Ray Manzarek, Robby Krieger i John Densmore. S devet originalnih pjesama i dvije blues obrade, The Doors su se rodili iz partnerstva između Morrisona i Manzareka iz studentskih dana. Njih su se dvoje upoznali dok su pohađali UCLA, a na pjesmama su radili dok su noćima ‘ćulili’ u sada poznatom losanđeleskom klubu Whisky a Go Go.
Ono što je pedesetak godina nakon izlaska prvog albuma The Doorsa jasno je to da su oni bili pravi revolucionari, i to ona ‘najopasnija ‘sorta’ – populisti. Zaraznim melodijama i imidžom grčkog Boga kojeg je njegovao Jim Morrison uspjeli su otvoriti brojna vrata koja su, zahvaljujući njihovom intelektualizmu (čitaj: prepotentnosti) i egzotičnom zvuku, vrlo lako mogla ostati zatvorena.
Gotovo sve pjesme s mračnog albuma hipnotične atmosfere postale su glavni radijski hitovi, uključujući bluesy stvar “Soul Kitchen” i soul/psihodeličnu himnu “The Crystal Ship” – za koju se pretpostavljalo da je nadahnuta tankerima s obale u Santa Barbari. Uz pjesme “Light My Fire”, “Alabama Song (Whisky Bar)”, “Twentieth Century Fox” i nezaboravno finale albuma “The End”, The Doors su svoj prvi album prodali u preko 20 milijuna primjeraka u svom 54-godišnjem postojanju, a Rolling Stone ga je svrstao na 42. mjesto najutjecajnijih albuma svih vremena (kao i broj jedan iz 1967).
Ipak, tada najšokantnija stvar s albuma je epsko, gotovo dvanaestominutno finale “The End” koje ostavlja malo prostora insinuacijama, metaforama ili bilokakvoj suptilnosti. U vrijeme kada je iskrena rasprava o seksu još uvijek tabu, Morrison radosno i sveobuhvatno istražuje frojdovsku teoriju i Edipov kompleks.
Danas su The Doors i dalje jedan od najcjenjenijih i najutjecajnijih američkih rock albuma iz doba kontrakulture, a “The End” je samo još jedan od dokaza da je njihov debi album prošao sve testove vremena: to je i danas glavna fajrunt pjesma u barovima i klubovima, čak i domaćima.
