Listom najboljih glazbenih izdanja stavili smo točku na i sada već odmakloj 2020. godini. Redakcija je rekla svoje o svemu što je izašlo u prošloj godini, a u međuvremenu smo pogledali što nas čeka u budućnosti, odnosno ostatku nedavno započete 2021. Sada pred nama stoji lista koja ujedinjuje prošlost i sadašnjost: odlučili smo se za jedan throwback na kultne albume koji će, ako već nisu, u 2021. napuniti zlatnih 50 godina. Izdvojili smo nekoliko najpoznatijih i najznačajnijih izdanja, jer bi jednostavno nemoguće bilo spomenuti sve. Svi su znani klasici koji su, na jedan ili drugi način, bili revolucionarni te bez kojih moderne glazbe kakvu poznajemo danas ne bi bilo.
Al Green: “Al Green Gets Next To You”
Nakon smrti Sama Cookea i Otisa Reddinga, nije bilo muškog vokala koji bi mogao isporučiti emociju snažno i iskreno kao što su to oni radili. Prije njegovog trećeg studijskog albuma “Al Green Gets Next to You”, Green je objavio “Green Is Blues”, što je bio prvi album koji ga je povezao sa njegovim vrhunskim producentom Willijem Mitchellom.
Album je bio kreativni spoj Memphis Soula i country bluesa, kombinacija koja će dodatno biti ispolirana baš na vrijeme za dolazak “Gets Next to You”. Ovim izdanjem započeta je transformacija imena Al Green iz vlastite imenice u glagol koji je definiriao njegov jedinstveni zvuk, koji se najbolje može opisati kao uzimanje nježnih elemenata Cookeovog vokala i njihovo kombiniranje sa suptilnim režanjem Redinga. U kombinaciji sa tim elementima, to je ispraćeno sa vrhunskim glazbenicima iz sastava Hi Rhythm Section.
Alice Cooper: “Love it to Death”
Alice, Michael Bruce, Glen Buxton, Dennis Dunaway i Neal Smith snimili su prvi album 1968. – “Pretties For You” nije se proslavio, a nije ni njegov sljedbenik, “Easy Action” – razlog tome bio je vjerojatno ekscentričnai eksperimentalna priroda tih albuma za koje svijet još nije bio spreman. Uspjeh je stigao kada su Cooper i Bruce, autori većine materijala, prihvatili nešto konvencionalniji način pisanja. Medijska pompa oko “bolesnih” nastupa grupe sve je više budila znatiželju kod javnosti, a znatiželja je polako potisnula zgražanje u drugi plan. Tada, u pravom trenutku svjetlo dana ugledao je treći album Alice Coopera, “Love It To Death” koji je ponudio mnogo konvencionalniji glazbeni izraz – većina pjesama napisana je u formi standardnog hard rocka, s čestim elementima parodije. Stihovi su, međutim, ostali britki. Cooper je osvojio publiku pišući iz pozicije buntovnog, ali zbunjenog tinejdžera – tako je pjesma “I’m Eighteen” s “Love It To Death” postala prvi veliki hit grupe. Na albumu je obrađen niz drugih tema, koje su čak i u vrijeme “flower-power” revolucije ostale netaknute, uglavnom zbog toga što su bile potpuno suprotstavljene osnovnim hippie idejama: nekrofilija, silovanje, mentalne bolesti, religija, pohlepa… Fun fact: Naslovnica ovog albuma bila je cenzurirana. Naime, iz diskografske kuće Warner Brothers smatrali su da je palac smješten točno na sredini omota ovog čuvenog hard rock ostvarenja “uvredljiva i vulgarna aluzija”. Na prvom sljedećem reizdanju ploče sporni palac je obrisan.
Aretha Franklin: “Live At Fillmore West”
Aretha Franklin sigurno je jedna od najvećih ikona soul glazbe ikad, a izdanje “Aretha Live at the Fillmore West” smatra se jednim od njenih najboljih, ne samo zbog vrhunskih izvedbi klasika kao što su “Respect”, “Spirit of the Dark”, “Don‘t Play That Song” i brojnih drugih, već i zbog interpretacija tuđih velikih hitova. Ovo izdanje je sukus svega bitnog u njezinoj karijeri.
Kao rezultat toga, ovaj album je idealan za sve koji žele upoznati istinsku kraljicu soula. Na ovom albumu koji je izašao u ožujku 1971. možemo čuti istaknute aranžmane hitova poput Beatlesovu “Eleanor Rigby” i “Bridge Over Troubled Water” dua Simon & Garfunkel.
Bill Withers: “Just As I Am”
“Just As I Am” je debitantski studijski album američkog soul i funk glazenika Billa Withersa, objavljen 1971. godine pod labelom Sussex Records. Na njemu se našao hit singl “Ain’t No Sunshine”, koji je dospio na 280. mjesto liste 500 najvećih pjesama svih vremena, po izboru redakcije Rolling Stonea. Album je također poznat po tome što uključuje singl “Grandma’s Hands”, koji je dospio na 18. mjesto liste najprodavanijih singlova i 42. mjesto na Billboard Hot 100.
Booker T. Jones producirao je, aranžirao i svirao klavijature i gitaru na izdanju, zajedno sa basistom Donald Dunnom i bubnjarom Alom Jacksonom. Withers je imao 32 godine kada je završio svoj debi, koji je snimljen u nekoliko sesija, jer je njegova izdavačka kuća samo tako mogla priuštiti studijsko vrijeme.
“Just As I Am” predstavlja mladog momka – sina rudara i kućne pomoćnice iz zapadne Virginie, klinca koji čak nije puno pjevao dok je odrastao. Pjesme su dovoljno autobiografske i dovoljno emotivne da izlaze iz afroameričke tradicije.
Black Sabbath: “Master of Reality”
“Master Of Reality” treći je album Black Sabbatha, sniman između veljače i travnja 1971. godine u londonskom Island studiju. Bila im je to ujedno i treća suradnja s producentom Rodgerom Baineom koji je, u suradnji s članovima banda, stvorio temelj za čitav niz glazbenih žanrova od kojih se najčešće spominje stoner rock te sludge i doom metal. Pjesme “Sweet Leaf”, “After Forever”, “Children Of The Grave”, a posebno “Into The Void” pokazuju u kakvom su naponu snage Sabbathi bili tada.
Iako prvotno odbačen od kritike, “Master Of Reality” je postao prvi Top 10 album Black Sabbatha (i jedini sve do izlaska posljednjeg albuma “13” prije nekoliko godina) te je postigao dvostruku platinastu nakladau budući da se prodao u više od dva milijuna primjeraka. Izašao je u srpnju 1971. godine a do sada je doživio veliki broj reizdanja.
Carole King: “Tapestry”
Moćna kantautorica Carole King zajedno sa svojim bivšim suprugom Gerryjem Goffinom stoji iza sjajnih hitova poput ”Will You Still Love Me Tomorrow” The Shirellesa i “(You Make Me Feel Like) A Natural Woman” Arethe Franklin. Njezin drugi solo album “Tapestry” označio je njezin vlastiti trenutak proboja. Album obojan čežnjom za ugodnim lješkarenjem subotnih popodneva objavljen je 1971. u izdanju Ode Recordsa, a producirao ga je Lou Adler. Ovo je 81. najprodavaniji album svih vremena, s preko 10 milijuna prodanih primjeraka širom svijeta. Dobio je četiri Grammyja 1972. godine, uključujući i onog za album godine. Glavni singlovi s albuma – “It’s Too Late” i “I Feel The Earth Move” – proveli su pet tjedana na prvom mjestu Billboardovih Hot 100.
David Bowie: “Hunky Dory”
Britanska i svjetska glazbena ikona David Bowie krajem 1971. objavio je svoj četvrti i prijelomni studijski album “Hunky Dory”. Kako će i sam Bowie kasnije ustvrditi, zahvaljujući ovom albumu konačno je stekao naklonost publilke, ali i kritike, budući da je ova kolekcija pjesama često završavala na popisu najboljih albuma svih vremena.
Ovo je bio prvi album izdan pod novim labelom RCA, prvi album u produkciji Kena Scotta, prvi album koji uključuje bend koji je postao Spiders From Mars i prvi album koji je mješavina popa, glam i garažnog rocka, folka i konceptualne umjetnosti, i time spomenik jednog razdoblja iz prošlosti.
Na neki način “Hunky Dory” bio je korak nazad u odnosu na izdanje “The Man Who Sold the World”, ali za razliku od istoimenog LP-a iz 1969. (kasnije preimenovanog u Space Oddity”), “Hunky Dory” fokusirao se na neku svoju drugu ličnost. Najbolje pjesme na albumu – “Changes”, “Oh! You Pretty Things”, “Life on Mars”, “Quicksand” i “Queen Bitch” najavile su što nam sprema ovaj čovjek koji je pao na Zemlju.
Funkadelic: “Maggot Brain”
Grupa Funkadelic osnovana je 1968. godine i bila je aktivna 13 godina. 1971. godine izdaju treći, najuspješniji album “Maggot Brain” koji je nazvan po istoimenoj i najpoznatijom desetominutnoj pjesmi koja je otvorila album. Navodno je George Clinton pod utjecajem LSD-a za pjesmu dao upute Eddieju Hazelu da svira kao da mu je mama upravo umrla. Mada kritika u početku nije bila složna, ona negativna ugušena je godinama poslije kada je dokazano da je ovo jedan od onih albuma koji je bio ispred svog vremena.
Mnogi ovaj album nazivaju jednim od najglasnijih, najmračnijih i najintenzivnijih zapisa ikad napravljenih: PopMatters tvrdi da važnost leži u tome što je “uhvatio miris doba, smrad smrti i korupcije, umorni izdah Amerike na najmanjem nivou.” Funkladelicov zvuk ostat će zapamćen kao spomenik psihodeličnog funka i definirajući album afro rock glazbe ranih sedamdesetih.
Harry Nilsson: “Nilsson Schmilsson”
“Nilsson Schmilsson” sedmi je album američkog pjevača Harryja Nilssona, objavljen u izdanju RCA Records u studenom 1971. Ovo je Nilssonov komercijalno najuspješniji album: na njemu se nalaze tri njegove najpoznatije pjesme. Među njima je i “Without You”, kojeg su napisali Pete Ham i Tom Evans iz grupe Badfinger. Album je bio prvi od dva Nilssonova albuma snimljena u Londonu i u produkciji Richarda Perryja. “Jump into the Fire” i “Coconut”, koje je napisao Nilsson, također su postali veliki hitovi, a pjesma “Gotta Get Up” je nakon izlaska Netflixove uspješnice “Russian Doll” zabilježila slušanost povećanu čak 2 500 posto.
Album se dobro predstavio na dodjelama Grammyja 1973. godine, zaradivši nominaciju za album godine, dok je “Without You” osvojio Grammy za najbolju mušku pop vokalnu izvedbu.
Janis Joplin: “Pearl”
“Pearl” je posljednji album Janis Joplin, jedne od najmoćnijih rokerica i blueserica svoje generacije objavljen 11. siječnja 1971. Ime je dobio po samoproglašenom nadimku Janis, njezinom svojevrsnom alter egu. Od covera “Me And Bobby McGee” Krisa Kristoffersona do a capella “Mercedes Benz” – snimljene samo četrnaest dana prije slučajnog predoziranja heroinom koje ju je ubilo u listopadu 1970. godine – to je album koji je od svoje objave prije 50 godina ostario sa stilom.
Iz kojih god razloga to bilo, “Pearl” je uistinu biser pozitivne energije, što je u oštrom kontrastu s većinom ostalih Janisinih izdanja. Ipak, imamo i zastrašujuće dirljiv sablasan instrumental koji nije ni trebao biti instrumental, već Janis nije stigla snimiti vokale za pjesmu. “Buried Alive In The Blues” nagovještaj je da, nažalost, nije sve sunčano i blistavo. Od 4. srpnja do 2. listopada 1970. trajalo je snimanje albuma, a smrt je 4. listopada uzela svoj danak: tijelo dvadesetsedmogodišnje Janis pronađeno je u njezinoj hotelskoj sobi u Hollywoodu, sa svježim tragovima igle u ruci. Album koji je trebao biti rađanje novopronađenog optimizma završio je njezinom tragičnom smrću i prijevremenim odlaskom u legendu. – link na cijeli članak
John Lennon: “Imagine”
Joni Mitchell: “Blue”
“Blue” je četvrti studijski album kanadske kantautorice Joni Mitchell, izdan 1971. Inspiracija za njegovo stvaranje bio je tada svježi prekid sa engleskim muzičarom Grahamom Nashom, te je u njemu, sa brutalnom iskrenošću prikazivala svoj ljubavni život.
Pjesme s albuma su priče u stihovima, sa živopisnim likovima, često autobiografske, da bi ovdje isklesala zanat i postala prava gospodarica poezije. „All I Want“, „Carey“, „Blue“, „River“ i „A Case of You“ pjesme su koje svakako zaslužuju svu pažnju. U „All I Want“ i „Blue“ progovara o svojoj vezi s Jamesom Taylorom i njegovoj ovisnosti o heroinu, „Carey“ je o Cary Raditz, djevojci koju je upoznala u Grčkoj tijekom europske turneje, „River“ je, iako zapravo govori o prekidu veze, postala božićna pjesma zahvaljujući uvodnim „Zvončićima“, dok u „A Case of You“, navodno, pjeva o Leonardu Cohenu. Riječ je zapravo o albumu za koji bi se moglo reći da se Joni u svojim tekstovima „ispovijeda“, a iz gotovo svakog stiha izviru emocije. “Blue” je bio ogroman uspjeh i začetak albuma ispovjednog tona kod drugih izvođača. Najbolji album Joni Mitchell smatra se i jednim od najboljih albuma svih vremena.
Led Zeppelin: “Led Zeppelin IV”
Različiti glazbeni smjerovi Led Zeppelina spojili su se na njihovom četvrtom neimenovanom albumu, čiji je stvarni naslov bio prikazan u obliku četiri neizgovorljiva simbola, zbog čega se često nazivalo taj album imenom pod kojim je danas poznat – “Led Zeppelin IV”. Ne samo da je album bio bez naziva nego na omotu albuma nema ni naznake imena grupe. Album je izdan 8. studenog 1971. godine, a na njemu se nalaze hard rock pjesme poput “Black Dog”, zatim tolkienovska fantasy skladba “The Battle of Evermore” i kombinacija ta dva smjera u legendarnoj “Stairway to Heaven”. Pjesma “Stairway to Heaven” bila je ogroman radijski hit, a zanimljivo je da unatoč svome uspjehu nikada nije bila izdana kao singl. Album zaključuje jedna od njihovih najboljih blues skladbi “When the Levee Breaks”.
Leonard Cohen: “Songs of Love and Hate”
“Songs of Love and Hate” treći je album kanadskog pjevača Leonarda Cohena objavljen 1971. Sniman u vrijeme kad je Leonard Cohen tonuo sve dublje u depresiju, “Songs of Love and Hate” prava je preslika to stanja svog tvorca. “Baš sve se počelo urušavati oko mene: moj duh, moje namjere, moja volja”, opisao je sam Cohen taj svoj početak sedamdesetih.
Uvodna pjesma “Avalanche” jedna je od najpoznatijih Cohenovih pjesama koju je u osamdesetima obradio i Nick Cave. Pjesma o ljubavnmo trokutu “Famous Blue Raincoat” također predstavlja Cohenv best of. Producent Bob Johnston dao je puno prostora Cohenu i njegovoj gitari, dok su drugi instrumenti manje naglašeni. Album nije postigao poseban uspjeh u SAD-u, ali je bio jako popularan u Europi.
Marvin Gaye: “What’s Going On”
“What’s Going On” jedanaesti je studijski album američkog soul glazbenika Marvina Gayea, koji izlazi u svibnju 1971. “What’s Going On” svojim izlaskom postavlja nove standarde u soul glazbi. Iz cijeloga svijeta stizale su dobre kritike ostalih izvođača i publike što je album učinilo jednim od nezaboravnih u pop glazbi. 2003. Rolling Stone album stavlja na šesto mjesto svoje top liste, ali i na popis 500 najboljih albuma za sva vremena.
Ovo je ujedno i prvi Gayev album koji se u potpunosti pripisuje njemu, kao producentu i izvođaču i sastoji se od devet pjesama. Riječ je o konceptualnom albumu: pjesme se pretapaju jedna u drugu bez pauze, a album završava reprizom uvodne teme albuma. Tekstovi pjesama na albumu ispričani su iz perspektive vojnika: govore o vijetnamskom ratu, povratku veterana kući i njihovoj nepravdi koja ih je dočekala pri povratku. Album je prvi kojeg objavljuje diskografska kuća Motown Records i studijskog sastava The Funk Brothersa.
Zanimljivo je da su iz Motowna strahovali da će ovaj album uništiti Gayea. Naime, u jesen 1970. Gaye je bio toliko uzbuđen zbog protestnog albuma koji je imao na umu – i pjesme “What’s Going On” koju je priveo kraju – da je odmah kontaktirao šefa Motown Recordsa Berryja Gordyja koji je u to vrijeme bio na Bahamima da mu kaže ideju. Kao odgovor, Gordy je rekao: “Marvine, zašto želiš uništiti svoju karijeru?”
Rolling Stones: “Sticky Fingers”
Stonesi su 1971. povukli nekoliko bitnih poteza: zbog visokih poreza preselili su se u Francusku, osnovali su svoju kompaniju Rolling Stones Records i za predsjednika izabrali Marshall Chessa, sina Leonarda Chessa koji je poznat kao osnivač legendarnog labela Chess Records. Nakon toga, vrlo brzo su izdali i prvi singl za istoimenu kompaniju, “Brown Sugar / Bitch”, te novi album, “Sticky Fingers” za čije je umjetničko oblikovanje bio zaslužan Andy Warhol.
Može se reći da je “Sticky Fingers” vrhunac suradnje benda sa producentom Jimmyjem Millerom, predstavljući Stonese u eksploziji kreativnog napona pojačane puhačkom sekcijom predvođene danas legendarnim, pokojnim saksofonistom Robertom Henryjem Keysom, poznatijim kao Bobby Keys, te trubačem Jimom Priceom. Ova puhačka sekcija imala je ključnu ulogu u zvuku albuma i tadašnjim koncertima benda.
Sly And The Family Stone: “There’s A Riot Goin’ On”
20. studenog 1971., objavljen je “There’s a Riot Goin’ On”, peti studijski album američkog funk i psihodeličnog soul benda Sly & The Family Stone. Snimljen u razdoblju označenom pretjeranim drogiranjem frontmena Slya Stonea i tenzija unutar grupe, album predstavlja mračniji i izazovniji zvuk od prethodnih optimističnijih izdanja benda koristeći se tvrđim funk ritmovima, primitivnim ritam mašinama i gustim miksom s mnogo nasnimavanja. Prvo se trebao zvati “Africa Talks to You”, ali, fun fact: preimenovan je kao odgovor na pitanje iz naslova albuma Marvina Gayeja “What’s Going On” objavljenog šest mjeseci ranije.
Album zasjeda na vrhove Billboardovih ljestvica pop i soul albuma, dok najavni singl “Family Affair” dospijeva na prvo mjesto ljestvice pop singlova. Prodan je u više od milijun primjeraka osiguravši platinasti status u SAD-u. Izvorne kritike bile su podvojene, no danas ga se smatra jedim od najboljih i najutjecajnijih albuma u povijesti. Na novom Rolling Stoneovom popisu najboljih albuma svih vremena smješten je na 82. mjestu.
The Doors: “L.A. Woman”
“L.A. Woman” je posljednji album The Doorsa sa Jimom Morisonom: izašao je u travju 1971. godine, a Morisson je preminuo 3 mjeseca nakon.
Album se stilski nastavlja na prethodni “Morrison Hotel” što znači da je većina pjesama u blues rock štihu. Ipak, dugogodišnji producent grupe Paul A. Rothchild odbio je producirati izdanje zato što su mu demo snimci zvučali kao ‘glazba za koktel zabave’.
Producentsku ulogu preuzima Bruce Botnick, poznat po tome što je producirao album “Kick out of Jams” grupe MC 5, te od ‘muzike za koktele’ stvara jedan od najboljih blues rock albuma u povijesti. Najveći hitovi su “L.A. Woman” koju su obradili Billy Idol i Leningrad Cowboys te mitska “Riders On The Storm”, čija je stara slava u posljednje vrijeme ponovno oživljavanja putem platformi kao što je TikTok.
The Who: “Who’s Next?”
“Who’s Next” je peti studijski album engleskog rock benda The Who, a izašao je u koovozu 1971. Pete Townshend ga je prvotno zamislio kao rock operu/multimedijski projekt koja će kasnije postati poznata pod nazivom “Lifehouse”. Ambiciozni i izuzetno složeni projekt zbog niza poteškoća nije ostvaren. Početkom ožujka 1971. grupa je ušla u studio i počela rad na novom albumu s legendarnim producentom Glyn Johnsom u namjeri da snime jedan jednostavan album, onako čisto radi ‘komercijalnih razloga’.
Album je postao jedna od najuspješnijih ploča u diskografiji benda. Današnjim generacijama je poznat po velikim hitovima “Won’t Get Fooled Again”, “Baba O’Riley” i “Behind Blue Eyes” koje su kasnije obrađivane od niza popularnih izvođača
T. Rex: “Electric Warrior”
“Electric Warrior” album je iz 1971. godine Marcom Bolanom predvođene grupe T. Rea, i to njihov šesti od debija pod imenom Tyrannosaurus Rex 1968. godine, a drugi pod imenom T. Rex. Album je označio prekretnicu u zvuku londonskog benda, odmičući se od folklorno orijentirane glazbe prethodnih albuma grupe, a što je važnije od svega, gleda se kao prvi glam rock album i početak jednog novog žanra. Album je dospio na prvo mjesto britanske ljestvice i postao je najprodavaniji album 1971. Singl “Get it On” dospio je u prvih deset američke ljestvice singlova Billboard Hot 100. Preimenovan u “Bang A Gong (Get It On)” za američko tržište, također je postao jedini hit benda u Sjevernoj Americi. Od tada je Electric Warrior dobio priznanje kao ključno izdanje glam rock pokreta.
