11 neuspješnih povrataka bendova koji se nisu smjeli dogoditi

Nitko ne može poreći da su Kiss velikani hard rocka te kako su njihovi nastupi uživo pružili jedne od najvećih koncertnih atrakcija. Međutim, 2009. izdali su album “Sonic Boom” sa samo dvojicom članova originalne postave i doživjeli fijasko – album se prodao u najmanjoj nakladi od svih prijašnjih, no nisu ni tu stali. 2012. izbacuju “Monster” koji se prodao još slabije. Iako je vrijeme da okače gitare na klin bilo još prije 20 i više godina, možda je bolje da to učine čim prije.

Vanilla Ice u rap glazbi znači isto što i sladoled od vanilije u rap glazbi. Bio je one-hit wonder s “Ice Ice Baby”, potonuo, a onda se odlučio na povratak s albumom “Hard To Swallow”, nadajući se da će barem stvoriti još jedan hit. To se nije dogodilo, a karijera mu se svela na povremeno pojavljivanje u raznim reality showovima.

Sredinom 2000-ih, nijedan žestoki rapper nije podlijegao bolesti koja se zove “Izdavanje singla s R&B pjevačicom milozvučna glasa”. Jedna od najčešćih bila je Ashanti, koja je uglavnom istim tim reperima služila kao omekšivač gangsterskog stila. Taj trend je ugašen, i ona je polako izblijedila. Da bi se 2014. pokušala vratiti krenuvši na turneju s Ja Ruleom. Kada je i taj povratak propao, okušala se kao glumica u seriji “Army Wives”, no nakon što je ista otkazana nakon jedne sezone, čini se da je i njena karijera potpuno ostala negdje u 2002. godini.

Evo jedne poslastice. Je li Limp Bizkit ikada uopće zaslužio karijeru kojoj bi se mogao vratiti pitanje je za debatiranje. “Gold Cobra” koji je izašao 2011. kao temelj povratka na scenu za čudo čak i nije toliko dočekan na nož od kritike, međutim, diskografska kuća koja je album izdavala jednostavno si na promociju nije dala truda, pa je tako Freda Dursta i ekipu ostavila na milost i nemilost. Ispala je nemilost.

U eri mega-popularnosti Spice Girls, All Saints bili su još jedan sasvim solidan ženski bend za poslušati s dovoljnom fan bazom te nakon što su se cure 2001. razišle, činilo se kako je njihova ostavština sigurna. No 2006. su se odlučile ponovno okupiti, izdale album “Studio 1” koji je doživio krah i nije se maknuo s 40. mjesta US liste albuma. 2009. Mel Blatt izjavila je da bi bila najsretnija da nikada više ne pjeva, i to zapravo sumira cijeli njihov pokušaj.

Nastaviti karijeru benda bez donedavnog frontmena je uvijek borba na teškom teritoriju, no kada je taj frontmen jedna od najistaknutijih ikona rocka u povijesti, Jim Morisson, ta je borba izgubljena prije nego su vojnici napunili puške. 2002. su krenuli na turneju pod imenom “The Doors of the 21st Century” s Ianom Astburyjem kao vokalom, no publika to i nije baš objeručke prihvatila. Neke ostavštine je jednostavno bolje ne dirati.

Bend koji se svojevremeno etablirao kao jedan od najvećih bendova generacije, svirajući 2000. godine oproštajni koncert do vremena ponovnog okupljanja 2005., ostao je samo na dva člana, frontmenu Billyju Corganu i bubnjaru Jimmyju Chamberlainu. Nakon što su izdali “Zeitgeist” koji i nije baš najbolje prošao, otišao je i Chamberlain, dok Corgan i dan danas nešto pokušava. Nažalost, Smashing Pumpkins su publiku izgubili još davnih dana.

U sedamdesetima su definirali punk, i sve što su tada stvarali bilo je jednostavno blizu savršenoga. Nakon smrti Sida Viciousa 1979. bend se raspao, da bi 1996. krenuli na povratničku ‘Filthy Lucre’ turneju. Jedino što je u svemu tome bilo pošteno i korektno je da nisu skrivali svoje motive iza pokušaja povratka. Što se tiče ostavštine ovdje vrijedi isto kao i kod Doorsa, jednostavno bolje ne dirati.

Hipi rock arija iz 1967., “White Rabbit” te album “Surrealistic Pillow”, osigurali su im besmrtnost. Sve dok nisu morfirali u “Jefferson Starship” pa potom samo u “Starship” te učinili sve da učine nemoguće – ubiju besmrtnost pjesmom “We Built This City (On Rock And Roll)” (nije mi dobro dok se samo spota sjetim). 1989. su pokušali s kompletnim reunionom, ali bez ikakvog uspjeha.

“Chinese Democracy” iz 2008. je, čini se, bio “Sweet child of Axl Rose”, bez Slasha i ostale postave, samo s ego-manijakom Axlom. Album je koštao 13 milijuna dolara, trebalo mu je 15 godina da se snimi i izađe, a nije ponudio ništa. Premalo da se ne bi okarakteriziralo kao promašaj. Istina, Gunsi i dan danas pune stadione i arene, vratio se Slash, no kad izađe novi album s ovim dvojcem koji su srce i duša benda, kad bude kvalitetan – moći ćemo reći da im je povratak uspješan.

Osmi Putnik je umjesto po svojim ostvarenjima, i dan danas ipak najpoznatiji kao “onaj bend gdje je počeo Gibonni”. Nakon 16 godina pauze, točnije 2005. izdali su povratnički album “Živ i ponosan“, koji je uz neke stare pjesme sadržavao i neke nove, na čijim je tekstovima radio i sam Gibonni, no propast reuniona dogodila se 2010. s albumom “Tajna” koji je pokušao biti neki miks gotike, hard rocka, i svega i svačega te besramnog kopiranja Cradle of Filthove stvari “Death of Love” u pjesmi “Tajna” što kroz kombinaciju i izmjenu muško ženskog vokala pa do načina na koji je spot sniman, a na kraju je ispao jedno veliko ništa. Na sreću, otad novi album nije ugledao svjetlo dana.