Carlos Santana jedan je od najpoznatijih glazbenika današnjice, glazbenik koji oko sebe okuplja šaroliku publiku i koji se nametnuo kao jedan od respektabilnijih svirača gitare kroz povijest.
Njegova glazba inspirirana je latino elementima, a u svojoj karijeri može se pohvaliti i mnogobrojnim nagradama ali i ulaskom u Kuću slavnih rock’n’roll.
Što se može očekivati od vašeg novog albuma?
Album je negdje u prvoj četvrtini rada, još uvijek negdje na početku. Ali možete očekivati jako puno energije.
Hoće li album onda ići onim instrumentalnim stopama poput još uvijek albuma “Shape Shifter“?
Ovaj
album ipak je drugačiji. Album je sniman s prijateljima iz Južne Afrike
i ove će pjesme više govoriti o društvu. Pjesme će biti ugodne kao žena
(smijeh).
Na albumu “Santana IV” surađujete sa starim prijateljima s kojima ste napravili prva tri albuma…
Oni
su moji stari prijatelji s kojima sam radio i ranije, i Neil i svi oni
znaju kako izgleda muzika koju radim, poznaju harmoniju i sve, pa će i
ovaj album biti lakše raditi zbog toga.
Vi ste i vlasnik nekih od skupljih, ali i kvalitetnih PRS gitara…
Mogu reći sve najbolje o toj gitari. Sound je konzistentan, gitara lijepo zvuči, ali i isto tako i lijepo izgleda. Zbilja sam zadovoljan s njom.
Svirate li striktno PRS ili svirate i neku drugu gitaru osim nje?
Kod kuće sviram Fender Stratocaster, a i ponekad ga sviram na albumima tu i tamo.
Kakav zvuk gitare preferirate?
Volim da je zvuk gitare onako kao violina.
1969. dogodio se vaš veliki nastup na Woodstocku, surađivali ste s Johnom Coltraneom, Milesom Davisom. Može li se reći da je Woodstock zapravo veliki koncert koji je bio prijelomnica vaše karijere?
Pa nekako jest. Tada je bilo lakše doći do ljudi, iako je “Supernatural” bio album koji je privukao najviše publike kad pogledaš. Sa svirkom na Woodstockom dobili smo pola milijuna ljudi koji su bili zainteresirani za ono što radim, a s albumom “Supernatural” dobili smo milijun ljudi.
Jesu li Coltrane i Davis odgovorni za vašu ljubav prema jazzu?
Apsolutno da.
U prošlosti ste bili zainteresirani za spiritualnost. Jeste li još uvijek u tome?
Pa još uvijek jesam. Uvijek ti treba vode u pustinji jer inače umireš (smijeh).
Vi ste također i vlasnik dionica Casa Noble Tequile…
Da, vlasnik sam Casa Noble Tequile i sto posto zarade od toga ide u humanitarne svrhe za one kojima je pomoć potrebna, posebno djeci. Sličnu stvar ima i moj prijatelj Eric Clapton, i identična je situacija kao i kod mene. Bitno je to da sve što zaradim također ide i za sprječavanje problema s alkoholom kod onih koji ga imaju.
Alkohol je nekim muzičarima bio inspiracija, je li ista stvar kod vas ili su na vašu muziku utjecale neke druge supstance?
Alkohol mi puno ne znači, tekila jako malo, ali kad sam bio mlad koristio sam LSD i marihuanu. Koristio sam samo dobre stvari! (smijeh)
Vaš sin Salvador Santana također je muzičar, svira klavijature. Kako to da je odlučio svirati klavijature, a ne možda kao vi svirati gitaru?
To je bila njegova odluka (smijeh).
Jeste li zadovoljni njegovom glazbenom karijerom?
Zadovoljan sam jako. Njegova muzika vrlo je raznovrsna. On je kao i ja kolekcionar, voli svašta.
Hoće li on možda ići vašim stopama po pitanju muzike?
Muzika je način da se nađe svoj vlastiti put i da se ide njime. Ide svojim stopama i mislim da je to najbitnije postići kao muzičar.
Ovoga ljeta opet dolazite u Hrvatsku, točnije u Zadar 29. srpnja. Jeste li već ranije bili na Jadranu?
Nisam, moram doći i doživjeti to.
Imali ste koncerte u Zagrebu i Varaždinu i na neki način ste upoznali Hrvatsku kroz te gradove…
Kad sam bio u tim gradovima shvatio sam da je Hrvatska jako elegantna.
Kakva vam je publika u Hrvatskoj?
Publike je luda kao i ja (smijeh).
Što se može očekivati od vašeg koncerta u Zadru?
Može se očekivati ‘jučer, danas, sutra’. Bit će pjesama iz šezdesetih, sedamdesetih, dvijetisućitih. Može se očekivati sve (smijeh).
