Radar Festival 2009: Hrvatska mladost, inozemno iskustvo

13.7.2009. @ 16:44 Zoran Tučkar

Radar festival: Santana, Solomon Burke, Eric Burdon and The Animals, Joe Jackson, Zoran Predin & Lačni Franz, Voodoo Lizards, Tripdavon

Datum i vrijeme:nedjelja, 12.7.2009. 20:00
Mjesto održavanja:Stadion NK Varteks, Varaždin
Cijena ulaznice: 290 Kn

Kao i prošlogodišnji ovogodišnji Radar festival se održao u Varaždinu na stadionu NK Varteks, a za razliku od prošlogodišnjeg, ovogodišnji će definitivno manje postavljati pitanja je li čiji nastup bio dobar ili ne.

Prvi izvođač radova koji je kročio na užarenu binu stadiona NK Varteks bio je Voodoo Lizards. Mladoliki kvartet (dve gitare, bas i bubanj) nije se dao impresionirati niti dekoncentrirati zvizdanom, publikom koja je tek stizala i uzdisala kako je vruće, vlastitom tremom ili nečim drugim.

20090713-163614_radarvoodooimg5369.JPG

Naprotiv, na sceni su pucali od energije, ostavili su dojam da su strani bend koji je baš Radar Festival odabrao da vide kako se snalaze u nekoj sredini koja nije njihova. A zapravo je riječ o domaćim dečkima koji su uz talent i motivaciju imali i malo sreće.

Preko Interneta, Facebooka te zajedničkog poznanstva došli su u kontakt s dugogodišnjim pratećim vokalom The Rolling Stonesa, Bernardom Fowlerom, koji je nakon preslušavanja njihovih mp3-jki rekao ono što su vjerojatno htjeli čuti, a to je 'Hoću raditi s ovim ljudima'. Zatim je slijedio let u L.A., uspostava kontakata, sviranje, let nazad i eto Radara.

Svojim nastupom pobrali su simpatije okupljenih, vokal je zadovoljavajuće prodoran i autoritativan, a kao cjelina najbolje se snalaze kada svoje žestice kombiniraju s funky ritmovima. Najbolje su impresije ostavili pjesmama "Song of Thirst and Hunger", te "Grow", na kojoj im se na vokalu pridružio i sâm Fowler, glavom i dreadovima.

20090713-163627_radalacnifranz01.jpg

Iako su kraj Fowlera izgledali pomalo kao pačići, svirka i zvuk su već sada na relativno visokoj razini. Ako se ne posvađaju i potuku oko stvari kao što su lova i slava, ako si ne pootimaju žene i djevojke te ako ne zatruju jetru alkoholom, Voodoo Lizards mogli bi biti sljedeća velika priča hrvatskog rocka.

Oko 16:15 na scenu su stigli najomiljeniji Slovenci u Hrvatskoj nakon Jure Zdovca, za ovu priliku okupljeni Lačni Franz, predvođeni karizmatičnim frontmenom Zoranom Predinom i nepravedno zaboravljenim gitarskim herojem Milanom Prislanom. Kao što su oni svojedobno bili gladni muzike (pa otud ovo gladni odnosno Lačni u imenu) tako je hrvatska publika bila gladna da ih vidi.

"Čakaj me", "Ne mi dihat za ovratnik", "Naj ti poljub nariše ustnice" i druge su tek djelomično utažile glad lačnih gledatelja za Lačnim Franzom. U njihovoj se svirki povremeno osjetilo da je pauza od zajedničkog rada bila jako, jako duga. Skakutavi i vrckasti Predin se kao i obično na sceni odlično zabavljao, a Prislan je svoju kandidaturu za titulu guitar hero istakao kvalitetnim i reskim solažama.

Pamtimo i gudala po gitari na "Čakaj me", te prvi light show u danu, doduše diskretan, ali ne može niti biti drugačiji kad je 16:45, a vani piči srpanjsko sunce. Nastup Lačnog Franza je trajao tek malo više od pola sata, nakon čega se moglo u zraku osjetiti pitanje 'Samo to?'. Vjerujemo da Franzi nisu rekli još sve. Vidjet ćemo mi njih još.

20090713-163730_radarjackimg5286.jpg

"U ovo doba dana još spavamo u našim mrtvačkim sanducima, ali dat ćemo najbolje od sebe", plastično je pokazao svoju bitku s biološkim ritmom sljedeći izvođač na sceni, legenda britanskog novog vala, pijanist Joe Jackson koji si je kao socijalnu i instrumentalnu podršku u vrleti stadiona donio svog bubnjara i basista – u svakom slučaju neobična postava za stadionski koncert, ali Joe Jackson je ionako neobičan (i zanimljiv) čovjek i umjetnik.

Sviračka forma mu je na vrlo visokom nivou, iako je s takvim konceptom (bas, bubanj, klavir) primjereniji HNK ili neki manji zatvoreni klupski prostor. Jackson je prihvatio rizik i predstavio pokoju pjesmu s novog albuma "Rain", ali i svoje uspješnice s kraja sedamdesetih i početka osamdesetih "Is She Really Going Out With Him", "Fools In Love", "Slow Song" i "Steppin' Out" koje bi po svim rezonima trebali biti hitovi i u Hrvatskoj, ali, eto, nisu.

Nedvojbeno je da su Jacksonove pjesme zainteresirale varaždinsku publiku. Možda bi učinak bio još bolji da je Jackson donio kojeg gitarista na scenu u punoj opremi. "Moramo ići, ako bismo još ostali, dio vas bi otišao", u svom se stilu Jackson pozdravio s publikom na Radaru.

20090713-163910_radarburdonimg5545.jpg

Između nastupa Joe Jacksona i Erica Burdona dogodio se aeromiting. Pet aviona je letjelo iznad stadiona, i ispalili su svjetleće rakete, što je dalo dodatnu injekciju uzbuđenja među publikom.

"I'm just a soul whose intentions are good", pjevao je rock veteran Eric Burdon praćen grupom The Animals, ali to nisu The Animalsi iz sredine šezdesetih. Ostalo je samo ime i glas familijaran iz poznatih hitova, ali kako su Burdonu namjere dobre, publika je pjevala s njim.

68-godišnjem Burdonu glas je još uvijek vrlo pristojno očuvan, dok su scenske kretnje ipak malo posustale s godinama. Postavu bubanj-bas-gitara-klavijature-glas upotpunjuje mlada dama na kretskoj liri te dodaje ponešto psihodeličnih tonova.

Burdon je počeo svoj nastup s autorskom "When I Was Young" te do kraja svog koncerta nije imao problema s time hoće li publika prepoznati pjesmu. Slijedile su "San Franciscan Nights", "Don't Bring Me Down", "Boom Boom" te "It's My Life" čiji je refren mogao poput mantre ići unedogled. Bend je uštiman kao švicarski sat, a posebnu pažnju treba pridodati bubnjaru, koji drži brze i zahtjevne ritmove, dok njegove ruke izgledaju kao da imaju uobičajeno spore kretnje.

20090713-164023_radarsoloimg5708.jpg

Regularni dio koncerta je zaključila "House of Rising Sun", a oduševljenje publike potaklo je organizatore da Ericu i društvu dozvole bis i probiju satnicu. Tako je za bis odabrana pjesma prikladnog naslova "Gotta Get Out of This Place" koja je donijela još malo radosti na stadion u Varaždinu.

Burdonov nastup je bio prava lekcija iz starog rock'n'rolla, a lekcija iz korijena američke glazbe, pogotovo soula, jazza, bluesa, funka, countrya i ostalih će doći na red kada na pozornicu stigne Solomon Burke.

Iako će na bini sjesti na svoje prijestolje, kralj Solomon ipak nije izdavao solomonska rješenja. Propovjednik, svećenik, pogrebnik, otac 21 djeteta i djed devedesetoro unučadi (da, devedeset) ipak će najviše biti upamćen kao pjevač iznimnog glasa, i izuzetnog osjećaja za interpretaciju. Premda teško hoda, pjevanje mu ide kao da je riječ o čovjeku koji je mlađi 20-30 godina.

20090713-164055_radarsoloimg5752.jpg

Na varaždinskom je koncertu Burke odlučio predstaviti klasične pjesme uglavnom afroameričkih autora, tako će protrčati kroz opuse Otisa Reddinga, Sam Cookea, Little Richarda, Chucka Berrya, Ben E. Kinga i drugih uz pratnju svog mnogoljudnog benda: bubnjara, basista, gitarista, klavijaturista, puhačke sekcije i gudačke sekcije.

Umjeren je naglasak na album "Don't Give Up On Me", s kojega će izvesti skraćenu verziju "Flesh and Blood", "Diamonds In Your Mind" te naslovnu pjesmu. Najavit će je riječima "Everybody deserves a second chance", što je gitarist možda doslovno shvatio pa će malo zbrljati nekoliko nota, a ono što koncertnu verziju ovog klasika čini posebnom su dodani gudači koji daju određenu dozu elegancije i molećivosti, bez da stvar ode u patetiku.

Noviji albumi "Nashville" i "Like A Fire" bili su zastupljeni pjesmama "That's How I Got To Memphis" i "If I Give My Heart To You". Svoj nastup će zatvoriti "Everybody Needs Somebody To Love" i Armstrongovom "Wonderful World".

Nakon što smo mu oprostili akademsku četvrt, koju minutu iza 21:45, na pozornicu je stigao Carlos Santana i prateći mu bend. "Znate, ja sam hipi. A hipiji su tražili dvije stvari u ovom svijetu: mir i ljubav. Imajmo moć ljubavi, a ne ljubav za moć. Tako možemo napraviti razliku u ovom svijetu.", propovijedao je gitarist, a da se ne šali s ovom hipijevštinom, stavio je na ekran iznad sebe arhivske snimke s Woodstocka, a usput je spomenuo Lennonovu "Imagine" te Marleyevu "One Love".

20090713-164144_radasantimg5879.jpg

Santana je od svih progresivnih rock gitarista po svom senzibilitetu najnježniji, što je možda razlog zbog kojeg je podjednako omiljen među muškarcima i ženama, njegov stil sviranja je podjednako zavodljiv, senzualan, a također bez problema može zvučati vrlo robusno i odrješito.

U prvom dijelu svoje karijere Carlos je prakticirao čvrsti blues-rock, kojem je dodavao latino i afro ritmove, no s vremenom je rafinirao i profinio zvuk svoje gitare, još više krenuo na latino teritorij, te ušao u ambijentalne i hipnotičke vode. Danas osnova njegove muzike nije zvuk gitare, nego ritam, odnosno, upotrijebimo li pravu hrvatsku riječ, groove.

Čovjek u grupi ima tri perkusionista, a po potrebi i ostali preuzimaju udaraljkaške dionice (u jednom trenutku je šestoro proizvodilo nekakav ritam, zvečalo ili šuškalo nečim). Santana izvodi plesnu glazbu koju obogaćuje svojom virtuoznošću, njegov stil sviranja je prepoznatljiv na kilometre, a na slušatelju je da odabere hoće li zaplesati i pustiti da ga ritam nosi, ili uživati u melodijskim i gitarističkim bravurama (i ne samo gitarističkim, ima u njegovom pratećem bendu bar još troje ili četvoro koji bez problema mogu osnovati svoj prateći bend i nastupati po jam sessionima).

20090713-164243_radasantimg5989.jpg

Glazbeno najzanimljiviji dio Santaninog nastupa je bila obrada "It's a Man's Man's World" Jamesa Browna, koja je donijela potrebnu dramatičnost i intenzitet u pomalo monoton dio koncerta kada je pažnja publike ipak počela padati nakon zanimljivih ali ipak dugih solaža i još duljeg dana.

Povremeno bi Santana u okviru svojih instrumentalnih sola odsvirao kakvu minijaturnu melodiju koja se mogla shvatiti kao posveta svojim korijenima i utjecajima. Tako je pri početku nastupa odsvirao nekoliko taktova "Besame Mucho", a u okviru sola "Black Magic Woman", mogao se čuti lajtmotiv iz Hendrixove "Third Stone From The Sun". Naravno, neizostavni su bili i hitovi "Maria Maria", "No One To Depend On", "Corazon Espinado", "Love of My Life", "Smooth", spomenuta "Black Magic Woman" (koja je pobrala najviše pljeska od publike)...

Santanin koncert je završio desetak minuta nakon ponoći, te je ostavio dojam profesionalno odrađenog nastupa na visokoj razini, kako i očekujemo od čovjeka koji je prije 40 godina ostavio zapažen nastup na Woodstocku.

Cijeli festival je vrlo zadovoljio svojom organizacijom, nije bilo nebuloza u vidu bonova, toaleta je bilo dosta, policije i doktora također, a i vrijeme se smilovalo, tako da se nekim čudom nije molećivo gledalo u nebo s izrazom na ustima 'Neće valjda sada opet kiša'.

20090713-164425_radasanimg6101.jpg

Ekscesa nije bilo, bacanje tupih predmeta na izvođače je srećom izostalo (za razliku od INmusic festivala), jedino što je moglo biti i više posjetitelja. Oni koji su došli, dobili su dobru vrijednost za uloženi novac i vrijeme. Nažalost, glavna vijest vezana uz ovu manifestaciju bit će vijest o tragičnoj smrti glazbenog novinara Darka Glavana, koja se dogodila neposredno nakon završetka festivala.

foto: Vedran Levi, Lana Bunjevac (Lačni Franz)
Fotografije s festivala objavljene su u našoj foto galeriji - Santana / Solomon Burke / Eric Burdon and The Animals / Joe Jackson.

kraj

Zoran Tučkar

Zoran Tučkar je miran, tih i povučen čovjek.