Spontan i jednostavan – upravo bi tim riječima najbolje bilo opisati razgovor s Roísín Murphy, nekada pjevačicom uspješnog benda Moloko, a danas samostalnom izvođačicom.
Simpatična Roísín još je jednom posjetila Zagreb te se u sklopu Electronic Beats Festivala hrvatskoj publici predstavila i kao DJ-ica. S njom smo popričali u backstageu Tvornice kulture, svega sat vremena prije njenog nastupa. U nekoliko minuta razgovora dotakli smo se raznolikih tema – od mode i glazbenih suradnji pa do mogućeg trećeg albuma.
Ovo je tvoj treći posjet Zagrebu – postaješ nam stalna gošća…
Tako je. Danas nisam imala priliku razgledati grad, ali posljednji put kada sam bila ovdje uspjela sam prošetati uokolo, pa čak i šopingirati – kupila sam vrlo lijepe narukvice. I svaki put kada sam nastupila ovdje, publika me oduševila.
Kada si već spomenula diskografske kuće, misliš li da danas izvođači mogu preživjeti bez diskografa, s obzirom na svu dostupnu tehnologiju?
Uvjerena sam da mogu. Izvođači danas jako dobro znaju kako se stvari kreću i kako iskoristiti dostupnu tehnologiju, no meni ta tehnologija zadaje samo glavobolju (smijeh). No ja sam old-school – navikla sam na činjenicu da potpišeš za diskografa, koji onda brine o mnogim stvarima, a na tebi je da samo odrađuješ pressice, turneje…
Kako biraš glazbene suradnike?
Iskreno, oni biraju mene (smijeh). Ljudi me jednostavno nazovu, pitaju za suradnju i ako mi se sviđa, pristanem.
Je li tvoj treći album na vidiku?
Ne baš. Radim i stvaram glazbu, ali onda shvatim da to nije ono što želim, pa odustanem. Još uvijek nisam 100 posto sigurna kakav album želim snimiti, ali približavam se tome. No znam da želim napraviti album sa stilom i do toga mi je trenutno najviše stalo. Jednostavno, album mora biti dobar, to mi je najvažniji kriterij. Ne mora biti pop i komercijalan album, samo mora biti dobar.
To je moje mišljenje za tvoj prvi album “Ruby Blue” – puno mi je bolji od “Overpowered“, no ipak nije doživio takav komercijalni uspjeh kao njegov nasljednik…
Možda bih trebala ponovno napraviti takav album kao što je “Ruby Blue” – uživam stvarati takve albume (smijeh).
(ustaje i traži cigarete) Znaš, album treba biti emocionalan i iskren, predstavljati mene onakvu kakva sam sada…
U jednom intervjuu pročitala sam tvoju izjavu da voliš snimati videospotove?
Da, jer ti omogućuju da budeš vrlo kreativan. Svaki put kada se upustiš u veliki vizualni projekt, želiš njime prikazati dio sebe. Videospotovi omogućuju da se prikaže suština svakog izvođača. Volim velike projekte za koje je potreban cijeli kolektiv da ih ostvari i priznajem da mi to pomalo nedostaje.
Nedostaju li ti nastupi s bendom?
Da, vrlo. Ali otići na turneju s bendom zaista je ozbiljan pothvat i iziskuje veliku odgovornost.
Budući da se voliš zaigrati s modom, inspirira li moda tvoju glazbu?
Ne bih rekla da moda utječe na moju glazbu. Moda voli glazbu, ali glazba ne treba modu. Najbolja stvar kod glazbe je što svi vole glazbu. Glazba je vrlo važna svima, pa tako i modi.
Kad bi mogla odabrati modnog dizajnera da dizajnira tvoju glazbu, tko bi to bio?
Možda Yves Saint Laurent… (razmišlja). Netko zaista jako dobar (smijeh).
