Pjevač, tekstopisac i gitarist Robbie Robertson, najpoznatiji kao član The Banda, preminuo je u srijedu u Los Angelesu, imao je 80 godina. Bolovao je od duge bolesti, navodi se u priopćenju koje je objavio njegov menadžment.
Robertsonov menadžer s kojim je proveo 34 godine, Jared Levine, napisao je: “Robbie je u trenutku smrti bio okružen svojom obitelji, uključujući suprugu Janet, njegovu bivšu suprugu Dominique, njezinog partnera Nicholasa i njegovu djecu Alexandru, Sebastiana, Delphine i Delphineinog partnera Kennyja. Iza njega su ostali i unuci Angelica, Donovan, Dominic, Gabriel i Seraphina.” Umjesto cvijeća, obitelj je zatražila da se daju donacije rezervatu Six Nations of the Grand River kako bi se “podržao novi kulturni centar Woodland”.
Rođen u Torontu 5. srpnja 1943., Robertson je učio glazbu s majčine strane obitelji, koja je pripadala plemenu Mohawk, živjeli su u rezervatu Six Nations of the Grand River.
Robertsona i njegove kolege iz benda – bubnjara Levona Helma, basista Ricka Danka, pijanista Richarda Manuela i orguljaša Gartha Hudsona – angažirao je Bob Dylan kao prateći bend, a s njime su nastupali tijekom njegovog obrata na neakustičnu glazbu.
Preimenovani u The Band, objavili su svoj debitantski album “Music from Big Pink” 1968., a uslijedili su hitovi poput “The Weight”, “The Night They Drove Old Dixie Down”, “Up on Cripple Creek” i “It Makes No Difference”. Glazba s Big Pink-a, kao i sljedeći albumi “The Band”(1969.) i “Stage Fright” (1970.), kombinirali su barroom rock s američkim novim folk revivalom. Njihova glazba utjecala je na suvremenike poput Erica Claptona i Georgea Harrisona, kao i na generaciju američkih roots glazbenika.
Zlouporaba opojnih sredstava i kreativni sporovi mučili su grupu do sredine 1970-ih. Njihov oproštajni koncert, održan na Dan zahvalnosti 1976. u dvorani Winterland u San Franciscu. Od koncerta je Martin Scorsese napravio film “The Last Waltz” objavljen 1978., koji se sada smatra klasičnim koncertnim dokumentarcem.
Robertson je nastavio raditi na sporednim projektima s bivšim članovima benda, kao i kao solo umjetnik u narednim desetljećima. Izdao je svoj istoimeni prvijenac 1986. i drugo album, “Storyville”, 1991. Sudjelovao je na albumima Toma Pettyja i Heartbreakersa, Ringa Starra, Neila Diamonda i drugih. Svoj posljednji solo album, “Sinematic”, Robertson je objavio 2019.
Martin Scorsese oprostio se od dugogodišnjeg prijatelja, kojeg se sjeća kao “jednog od najbližih prijatelja, konstante u mom životu i poslu”.
“Uvijek bih mu mogao otići kao osobi od povjerenja. Suradnik. Savjetnik. Pokušao sam i ja biti takav za njega”, napisao je Scorsese. “Davno prije nego što smo se upoznali, njegova je glazba igrala središnju ulogu u mom životu – meni i milijunima i milijunima drugih ljudi diljem svijeta. Glazba benda, i Robbiejeva solo glazba kasnije, kao da su dolazile iz najdubljeg mjesta u srcu ovog kontinenta, njegovih tradicija, tragedija i radosti. Malo je reći da je bio div, da je njegov utjecaj na umjetnost bio dubok i trajan. Nikada nemate dovoljno vremena s nekim koga volite. A ja sam volio Robbieja.”
Robertson i Scorsese surađivali su na nekoliko drugih projekata – slavni redatelj je producirao još jedan dokumentarac o The Bandu, “Once Were Brothers” – retrospektivu koja se uvelike oslanjala na Robertsonova sjećanja. Robertson je pak snimio glazbu za nekoliko Scorseseovih filmova, uključujući “King of Comedy”, “Gangs of New York”, “Raging Bull”, “Casino”, “The Wolf of Wall Street” i “The Irishman”. Scorseseov nadolazeći film “Killers of the Flower Moon”, koji bi trebao biti objavljen kasnije ove godine, također sadrži Robertsonovu glazbu.
Neil Diamond tvitao je da je “svijet glazbe izgubio jednog velikog odlaskom Robbieja Robertsona”, dok ga se Stephen Stills sjeća kao “uvijek dobrog i velikodušnog”. Glazbenik E Street Banda Stevie van Zandt prisjetio ga se kao “dobrog prijatelja i genija” te “podcijenjenog briljantnog gitarista koji je uvelike pridonio najboljoj turneji i najboljem albumu Boba Dylana”.
